Kada se pojavi sumnja u zdravstvenu ispravnost pitke vode, brojni gradonačelnici, ali i dostali političari, već godinama demonstrativno javno ispijaju čaše vode kako bi uvjerili svoje građane da nema opasnosti. Međutim postoji razlika između jednokratnoga ispijanja jedne čaše vode i trajne svakodnevne upotrebe te vode. Zato ćemo analizirati tu masovnu pojavu kod naših političara, ali s gledišta »istina ili laž«, odnosno »ja ne lažem, ali zaobilazim istinu«.
Usporedbama ćemo objasniti razliku između »dojma« i »percepcije« koje nam nude političari svojim javnim ispijanjima čaša sumnjivih voda.
Naime pijenjem vode stvara se dojam da je nešto ispravno za nekoga osobno, ali ne i da je to siguran dokaz ispravnosti temeljen na znanstvenoj analizi. Dakle, žele se građani kao promatrači potaknuti na percepciju odnosno prihvaćanje mišljenja da pijenje takve vode nije opasno.
Međutim, što se tiče posljedica, valja upozoriti na razliku između jednokratnoga i trajnoga pijenja zagađene ili zatrovane vode, neovisno o stupnju. Isto vrijedi i za ostale štetne materije.
Uzmimo za primjer radioaktivno zračenje kojemu smo jednokratno izloženi prigodom nekoga liječničkoga pregleda. Takvo jednokratno zračenje za većinu nije opasno, ali postaje opasno čestim ponavljanjem te je posebno opasno za trudnice odnosno za plod. Opasno je i za liječnika koji svakodnevno radi s rendgenskim aparatom. Zato takav liječnik ne smije tim aparatom raditi punih osam sati, a ima i pravo na povećani staž. Naime propisanim dnevnim vremenskim skraćivanjem izloženosti zračenju izbjegava se kritičan moment nakon kojega nastaju štetne posljedice.
Može se nabrojiti niz drugih zanimanja vezanih uz opasne materijale koja su opasna nakon duže izloženosti štetnim materijama, zračenjima ili pritiscima.
Dakle, opravdano se ima pravo sumnjati da ponavljano i dugotrajno pijenje štetne vode ili upotreba hrane uzgojene na zagađenom zemljištu može imati štetne posljedice, a tada je već kasno.
Ljudi koji žive u gradovima ne znaju da je i odbačeni opušak cigarete štetan za okoliš. Za razliku od toga na selu svi znaju da se takav opušak cigarete ne smije odbaciti u dvorište po kojem se kreću mali pačići ili guščići jer jedan takav progutani opušak može prouzročiti smrt. To zna svako dijete na selu pa bi to trebali znati i političari, a ne samo znanstvenici.
U slučaju Like i Gospića, kada se tvrdi da »voda ne može teći uzvodno«, ne laže se, ali »zaobilazi se istina« jer stoka, kokoši, i ostala živad, koja živi uzvodno, može pasti travu i piti vodu koja je nizvodno, što znači da mogu biti zatrovani i hrana od njih može biti štetna za ljude.
Sve ovo ovdje amaterski izneseno odnosi se i na sva ostala mjesta u Lijepoj Našoj koja su zagađena nekontroliranim odlaganjem smeća i otpada te su kao takva moguća uzgajališta glodavaca (miševa i štakora) i okupljalište jata ptica, što sve omogućuje pojačan sinergijski štetan utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi.
Objava A ŠTO AKO SE PIJE SVAKI DAN? Javno ispijanje čaša vode nije dokaz pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
