Župa Blažene Djevice Marije Pomoćnice

Ivanec Bistranski

AMERIČKI FILOZOF KUĆANSTVA JOHN CUDDEBACK Obiteljski je dom svjetionik nove evangelizacije

O nevolji i nadi suvremene obitelji govori američki filozof kućanstva John Cuddeback

Vjerojatno i nema vjernika koji se ne bi složio da je suvremena obitelj u krizi. Bilo da su temelj takva suda statistički podatci ili anegdotalno iskustvo bilo da čovjek osluškuje riječi crkvenoga učiteljstva ili promatra djela onih koji mu se protive, gotovo je nemoguće oprijeti se osjećaju da se obitelji danas suočavaju s nevoljom kakve prije nije bilo. No o kakvoj je nevolji riječ – i što ju je uzrokovalo? Ususret rujanskomu Susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Osijeku i Aljmašu – koji je za geslo uzeo upravo Pavlov poticaj »U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani« – o toj smo nevolji razgovarali s prof. dr. Johnom Cuddebackom, filozofom koji se kao malo koji mislilac posvetio obitelji i kućanstvu. Naime mudrost sv. Tome Akvinskoga ne prenosi samo studentima fakulteta Christendom College u Virginiji, nego i brojnim obiteljima za koje vodi tečajeve i susrete u sklopu apostolata LifeCraft (»Umijeće života«).

Kako je obitelj prestala živjeti u domu

»Najveću nevolju suvremenoj obitelji uzrokuju razne sile koje članove obitelji odvlače od doma«, započinje sugovornik, dodajući da obitelji te sile i ne prepoznaju kao prijetnju čak i kad posve prihvaćaju moralne dimenzije kulture života.

»Prestavši raditi, učiti i dokoličariti u vlastitom domu, suvremena obitelj prestala je u njemu istinski živjeti. Nismo izgubili obitelj, izgubili smo kućanstvo«

»Na primjer prihvaćanje progresivne industrijalizacije iz ekonomske nužde dovelo nas je do nepredviđenih, otuđujućih posljedica: i očevi i majke danas zarađuju za život daleko od svoje djece, a djeca primaju odgoj i obrazovanje daleko od roditelja. Ako su tako potkopani temelji tradicionalne obitelji, ne začuđuje što je isto snašlo i dokolicu i zabavu u obitelji. Prestavši raditi, učiti i dokoličariti u vlastitom domu, suvremena obitelj prestala je u njemu istinski živjeti. Nismo izgubili obitelj; izgubili smo kućanstvo«, sažima dr. Cuddeback, napominjući da su čak i naizgled suprotni trendovi poput »rada od kuće« po svojoj naravi strani kućnomu životu.

Vremeplov nije rješenje za krizu

Međutim uzroci rasapa kućanstva ne mogu se pripisati samo odvajanju privrede od doma, upozorava sugovornik. »To samo po sebi ne objašnjava ni zašto smo usput izgubili i zajednički život više naraštaja. Pa čak ni ekonomska promjena nije bila samo ekonomska: kada je posao očeva napustio dom, iz doma je izmješten i velik dio očinskoga vremena, energije i srca. Nakana da pružimo najbolje svojoj obitelji ne mijenja činjenicu da danas razmišljamo više o financijskom uspjehu negoli o procvatu doma. Već je Aristotel primijetio da društvo stvara ljude kakve poštuje, a mi više ne poštujemo ljude zbog onoga što čine kod kuće.« Rješenje stoga nije vratiti vrijeme. »Obitelji ne mogu same izmijeniti tu uneređenu strukturu, ali mogu naučiti kako se njome maksimalno okoristiti. A prvi je korak priznati da je svaka djelatnost koja oduzima vrijeme domu izazov za čitavu obitelj. Nije ključno korjenito promijeniti te okolnosti, nego razlučiti kako članovi obitelji u njima mogu živjeti s više prisutnosti, uključenosti i namjere.«

Znak je zdravoga kućanstva dječji užitak u vremenu

Mnogo toga po Božjem naumu članovima obitelji mogu pružiti samo ljudi izvan doma, priznaje sugovornik. »Ali dom je izgubio prvenstvo u odgoju djece, koji iziskuje i tjelesnu prisutnost i bogatstvo aktivnosti koje djeci omogućuju povezanost s roditeljima, potrebnu ne samo u mladoj dobi, nego i u kasnoj adolescenciji. Iako tinejdžerima treba više vremena izvan doma, važnije je nego i u koje drugo doba da roditelji s namjerom ostanu povezani sa svojim tinejdžerima uz pomoć temeljnih aktivnosti. Moju djecu često iznenadi kad vide da se drugi mladi ljudi ne raduju odlasku kući ili da stalno traže što bi radili izvan doma.« Znak zdravoga kućanstva upravo su djeca koja uživaju provoditi vrijeme u njemu, tvrdi prof. Cuddeback. »To se ne postiže samo obnovom rada u domu, nego i obnovom dokolice. A ona više nego ikada prije podrazumijeva uporabu tehnologije na istinsko dobro doma. ‘Ne’ određenoj primjeni tehnologije snažno je samo toliko koliko je snažno ‘da’ u kojem je to ‘ne’ ukorijenjeno. Uskraćivanjem digitalne tehnologije za zabavu ne postiže se ništa ako u kućanstvu nema drugih izvora zabave.«

Duh Sveti uzdiše s mladim obiteljima

Nevolja suvremene obitelji nije bez nade. Štoviše, ta se nada upravo otkriva u nevolji, smatra dr. Cuddeback. »Za Tomu Akvinskoga kućanstvo je ponajprije mjesto krjeposnoga zajedničkoga života; ono je prirodno ozračje ostvarenja ženidbe i odgoja ljudi prema Božjem naumu. Kada se to prirodno ozračje rasprši te kućanstvo prestane biti sigurnim mjestom povezanosti i pripadnosti, mnogo je teže ostvariti krjeposne supružničke i roditeljske odnose. No upravo po toj težini sve više ljudi prepoznaje da su izgubili nešto vrijedno; štoviše, da su se u nekom trenutku odrekli baštine presudne za njihov opstanak. Danas mnoge mlade obitelji shvaćaju da društvu treba nešto bolje. Usudio bih se reći da Duh Sveti uzdiše s njima, nadahnjujući ih da ponovno otkriju Božji plan za kućanstvo. I to je najbolji razlog za nadu koji obitelj može imati«, ocjenjuje sugovornik.

»Ponovno otkriće bogatstva običnosti za koje nas je Bog stvorio ne pruža nam samo osjećaj tko smo, nego obogaćuje i sve koji posjećuju naše domove. Dobar život satkan u našem kućanstvu nužno se prelijeva u živote ljudi oko nas«

Ponovno otkriti bogatstvo običnosti

Misao sv. Tome presudno je utjecala i na pristup koji dr. Cuddeback primjenjuje u radu s obiteljima u sklopu apostolata »LifeCraft«. »On nam je izložio najvažnije načelo: viša se dobra moraju gajiti. Sva kultura ponajprije služi odgoju ljudskih srdaca da teže za višim dobrima. A težnje srca odgajaju se kušanjem tih viših dobara. Upravo tu suvremene obitelji trpe svojevrsno siromaštvo: većina je rijetko iskusila bogat obiteljski život. Čak i ako teže za nečim boljim, jedva da znaju što im nedostaje«, primjećuje sugovornik. »U ‘LifeCraftu’ stoga podučavamo ljude da s namjerom počnu gajiti malena iskustva bogatoga obiteljskoga života: da sjednu zajedno uz svijeću ili oko logorske vatre, da zajedno zapjevaju ili porazgovaraju o dobroj priči, da uzgoje vlastitu hranu i pripreme je u kuhinji… Ponovno otkriće bogatstva običnosti za koje nas je Bog stvorio ne pruža nam samo osjećaj tko smo, nego obogaćuje i sve koji posjećuju naše domove. Dobar život satkan u našem kućanstvu nužno se prelijeva na živote ljudi oko nas. Zato vjerujem da je dom svjetionik nove evangelizacije.«

Protuotrovi za krizu velikodušnosti

Ipak ta evangelizacija ne može uspjeti bez obnove velikodušnosti. »Ženidbeni je odnos po naravi velikodušan: nesebično usmjeren na druge, ali i plodan, otvoren i stvaranju i podizanju života. Sveti Ivan Pavao II. naučavao je da muškarac i žena u ženidbi otkrivaju sebe ponajprije velikodušnim darivanjem, a kućanstvo je prirodno ozračje u kojem se to zbiva. Ali zapustili smo sam pojam kućanstva, a kamoli ne obvezu da ga zajedno stvaramo.« Supružnici su danas uglavnom usmjereni na vlastite profesije i postignuća, a velikodušnost spram djece zauzima drugo mjesto, ocjenjuje dr. Cuddeback. »Kontracepcija i pobačaj tek su najvidljiviji znakovi te krize, koja je ponajprije kriza velikodušnosti. Paradoksalno, društvo je mnoge uvjerilo da je takav način života zapravo velikodušniji od načina na koji su živjeli naši predci. Ženidba i obiteljski život još mogu biti glavni protuotrov sebičnosti, kao što su bili u većem dijelu ljudske povijesti, ali samo ako prihvatimo nužnost da nam srca izmijeni velikodušnost.«

Za domaćinstvo nije nužno posjedovati zemlju

Na rad dr. Cuddebacka mnogo je utjecala i misao nedavno preminuloga kršćanskoga pjesnika Wendella Berryja, koji je odnos čovjeka prema zemlji i njezinim stvorenjima uspoređivao s odnosom muža prema vlastitoj ženi i djeci. »Berry nije jedini prepoznao tu istinu: danas u Americi postoji velik pokret domaćinstava, obitelji posvećenih životom na zemlji i od nje. I dok je domaćinstvo u širem smislu namijenjeno svima, Berry je mudro primijetio da život od poljoprivrede nije nuždan izraz domaćinstva. Mnoga su kućna umijeća dostupna i ljudima koji nemaju zemlje. Tesanje u šupi ili šivanje na trijemu izvrsni su primjeri aktivnosti koje služe životu kućanstva, a istodobno omogućuju rast odnosa«, primjećuje dr. Cuddeback.

Objava AMERIČKI FILOZOF KUĆANSTVA JOHN CUDDEBACK Obiteljski je dom svjetionik nove evangelizacije pojavila se prvi puta na Glas Koncila.