Šafranika (Carthamus tinctorius, lat.) ima dugu povijest etnomedicinske upotrebe za razne bolesti. Njezin je uzgoj ponajprije koncentriran u Kini, Indiji i zapadnoeuropskim zemljama. Suvremena istraživanja pokazuju da šafranika sadrži brojne biološki aktivne spojeve, među kojima se posebno ističu flavonoidi, kinokalhonski derivati, fenolni spojevi, alkaloidi, polisaharidi i masne kiseline. Jedan od najviše istraživanih spojeva šafranike je hidroksisaflor žuto A (hydroxysafflor yellow A, HSYA), koji se nalazi u njezinim cvjetovima. Istraživanja pokazuju da HSYA može imati antioksidativno i protuupalno djelovanje te povoljno djelovati na srce, krvne žile i živčani sustav. Eksperimentalni podatci upućuju na mogućnost poboljšanja mikrocirkulacije, utjecaja na agregaciju trombocita (zgrušavanje krvi i stvaranje ugrušaka) te zaštite srčanoga i krvožilnoga tkiva od oksidativnoga stresa. Šafranika se može nabaviti u obliku osušenih cvjetova čaja, tinkture i standardiziranih ekstrakata u kapsulama, tabletama ili prahu i u obliku ulja. Postoje dvije glavne vrste ulja šafranike, koje se razlikuju prema sastavu masnih kiselina. Oleinsko ulje bogato je omega-9 masnim kiselinama, stabilnije je na visokim temperaturama i najčešće se rabi za kuhanje. Linolno ulje bogato je omega-6 masnim kiselinama i najviše se rabi u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.
Dobro je znati…
Objava BIOAKTIVNI POTENCIJAL ŠAFRANIKE Duga povijest etnomedicinske upotrebe za razne bolesti pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
