U rujnu slavimo sv. Mateja evanđelista. Prije susreta s Isusom bio je carinik u Kafarnaumu, a to je zanimanje kod suvremenika izazivalo prijezir. Carinici su surađivali s rimskom vlašću i često su se bogatili na tuđi račun. Matej je zato bio netko tko je stajao na rubu društva, prihvaćen zbog novca, ali odbačen zbog ugleda. Upravo je njemu, dok je sjedio za carinskim stolom, Isus uputio jednostavan poziv, samo dvije riječi: »Pođi za mnom.« Matej je ustao i pošao, bez oklijevanja, ostavljajući za sobom sve što je do tada poznavao.
»I kaže mu: ‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: ‘Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?’ A on, čuvši to, reče: ‘Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.’« (Mt 9, 9-12)
Matej je na Isusov poziv odgovorio spremno i odlučno. Njegovo »da« postalo je svjedočanstvo svima da Božji poziv dopire do najudaljenijih i da nitko nije isključen iz spasenja. Upravo u njegovoj kući Isus se susreo s carinicima i grješnicima, što je izazvalo sablazan farizeja, ali i očitovalo istinu evanđelja: Isus ne dolazi po one koji misle da su savršeni, nego po one koji znaju da im je pomoć potrebna.
Kako mladi mogu prepoznati taj poziv u vlastitom životu? Sve počinje sa zaustavljanjem i slušanjem jer Božji poziv rijetko dolazi kroz spektakularna iskustva. Dolazi kroz obične trenutke svakidašnjice, kroz razgovor, susret ili pitanje koje se vraća i ne da se zaboraviti. Jednako je važno biti pošten prema vlastitoj nesigurnosti. Matej nije znao unaprijed kamo ga poziv vodi, imao je samo odluku da mu odgovori, i upravo ta odluka, a ne potpuna sigurnost, pokrenula je promjenu. Tu je i zajednica, jer rijetko tko prepoznaje svoj put potpuno sam, a ljudi koji dijele istu vjeru mogu biti mjesto gdje se poziv potvrđuje i jača. Možda najvažnije od svega jest prihvatiti da poziv ne čeka trenutak kada ćemo biti spremni. Matej nije bio uzoran čovjek prema mjerilima svojega vremena, a ipak je upravo njega Isus pozvao imenom. Odgovoriti na poziv ne znači biti savršen, nego biti spreman krenuti.
»Nisam znao kamo idem, ali znao sam komu vjerujem«
»Ne moramo imati sve odgovore odmah. Dovoljno je krenuti korak po korak i vjerovati Bogu.« Tim riječima Danijel, 20-godišnji student FER-a i volonter u Oratoriju »Don Bosco« na Knežiji, opisuje svoje iskustvo vjere koje se oblikovalo kroz svakodnevne situacije, molitvu i osobito rad s djecom.Ponekad imamo osjećaj da prvo moramo postati »bolja verzija sebe« da bismo bili dovoljno dobri za Boga. Kao da moramo prestati griješiti, sve napraviti kako treba, imati snažnu vjeru i nikada ne posumnjati. Tek tada, mislimo, Bog će nas pogledati s ponosom.
Međutim Bog ne čeka da postanemo savršeni kako bi nas zavolio. On nas voli upravo sada ondje gdje jesmo. S našim pogrješkama, slabostima, pitanjima, padovima i pokušajima da ponovno ustanemo.
Jedan od svetaca čiji nam život to snažno pokazuje jest sv. Pio iz Pietrelcine, poznat kao otac Pio. Svetac koji je znao koliko je teško ustrajati. Još je kao mlad osjetio poziv da postane svećenik pa je stupio u kapucinski red i izabrao skroman život ispunjen vjerom i odricanjem. Bio je poznat po velikoj ljubavi prema ljudima, osobito prema onima koji su patili. Satima je razgovarao s vjernicima, pružao im utjehu i poticao ih da ne gube nadu. Otac Pio nije imao život bez teškoća. Prolazio je kroz nerazumijevanje, tjelesne i duhovne patnje, kušnje i razdoblja u kojima mu nije bilo lako. Njegov put svetosti nije bio put bez križeva.
Jer i mi ponekad pokušavamo živjeti svoju vjeru, a onda pogriješimo. Obećamo sebi da ćemo više moliti, pa zaboravimo. Želimo biti bolji prema nekomu, pa kažemo nešto što kasnije požalimo. No ipak za sve postoji novi početak, on nije znak da smo podbacili, znak je da još nismo odustali.
Svatko griješi. Problem nije samo u tome što padnemo, nego u onome što učinimo nakon pada. Jer Božja milost ne traži savršenstvo. Ona traži otvoreno srce.
Prvi korak je molitva
Koliko si puta pomislio: »Krenut ću kad budem spreman.« Problem je što se taj savršeni trenutak rijetko dogodi. Mladi često osjećaju pritisak da već sada moraju znati što žele studirati, gdje će raditi, koga će voljeti ili koji je njihov životni poziv. A što ako Bog od tebe danas ne traži cijeli plan, nego samo jedan hrabar korak? Sveti Matej nije imao odgovore na sva pitanja. Čuo je Isusov poziv, ustao i krenuo. Tek je putom otkrivao što Bog od njega želi. Tako je i s nama. Prvi korak može biti iskrena molitva, odlazak na susret mladih, volontiranje, razgovor sa svećenikom ili jednostavno odluka da svaki dan napraviš nešto dobro za drugoga. Možda ne ćeš odmah vidjeti kamo te taj korak vodi, ali upravo se u malim odlukama rađa velika promjena.
Ne moraš biti bez straha da bi bio hrabar. Dovoljno je vjerovati da Bog hoda s tobom. Zato ne čekaj savršen trenutak.
Priredili: Raguž Ema, Galić Lea, Naglić Filip, Obadić Nika
Objava BOŽJA MILOST TRAŽI OTVORENO SRCE Tko će se odazvati? pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
