Hrvatski su vjernici ove godine u četvrtak 4. lipnja proslavili Tijelovo veličanstvenim misama, klanjanjima i procesijama diljem domovine, a upravo je ovogodišnja svetkovina Tijela i Krvi Kristove proslavila u javnosti manje vrjednovan jubilej: 25 godina otkad je taj euharistijski četvrtak u državni kalendar upisan kao neradni dan. Naime prvo Tijelovo kao »državni blagdan« slavilo se 2002. upravo u mandatu koalicijske vlade lijevoga predznaka na čijem je čelu bio predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Ivica Račan, na temelju zakona koji je 2001. izglasala saborska većina iz istih koalicijskih redova. Već činjenica da su proslavama euharistijskoga Isusa pridonijeli oni od kojih se to možda ne bi očekivalo izaziva dodatan interes sada već i iz povijesne perspektive.
Taktiziranje vladajućih oko državnih blagdana
Hrvatski je sabor najprije 25. listopada 2001. prihvatio izmjene i dopune Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Ondje se na popisu blagdana našlo Tijelovo, ali je izostavljeno Bogojavljenje. Na izglasani se zakon na novinarski upit u intervjuu u Glasu Koncila osvrnuo i tadašnji zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Josip Bozanić riječima: »Ne ulazim u opravdanost zakona o blagdanima u ovom trenutku. Međutim onaj dio zakona koji mijenja status Bogojavljenja krši Ugovor koji je sklopila Republika Hrvatska sa Svetom Stolicom. U samom članku 9. Ugovora o pravnim pitanjima koji nabraja blagdane koji su i neradni dani druga točka kaže da će se ugovorne strane dogovoriti o mogućim promjenama neradnih dana.«
Samo tri mjeseca nakon izglasavanja toga zakona, 30. siječnja 2002., Hrvatski je sabor izglasao dopunu i unio zaseban podstavak u Zakon o blagdanima kojim je 6. siječnja – Bogojavljenje ili Sveta Tri kralja – ponovno uvršten u niz blagdana u Republici Hrvatskoj. No tko pomisli da je uvođenje Tijelova kao neradnoga dana u Hrvatskoj povlastica tek tako dana Katoličkoj Crkvi, mogao bi se razočarati. Put do Tijelova kao neradnoga dana išao je posve drugom trasom – preko Dana državnosti. Upravo nam je to u razgovoru otkrio kardinal Josip Bozanić.
»Nama je bilo u interesu da Tijelovo bude neradni dan jer je ono u Crkvi i zapovjedni blagdan. Mi smo na tome bili i zahvalni. No nismo htjeli biti u službi toga da Tijelovo te godine postane i nekakvo pokriće za promjenu datuma Dana državnosti«, prisjetio se kardinal Josip Bozanić
Promjena je u Hrvatskoj započela 30. svibnja 1990.
Naime početkom ovoga tisućljeća vladajuća je politička opcija, na čelu s predsjednikom Vlade Račanom, u primarnom fokusu imala promjenu datuma Dana državnosti. Trebalo je proslavu od 30. svibnja prebaciti na 25. lipnja. Za vlast je teškoća bila u tome što je 30. svibnja – dan kada je 1990. konstituiran prvi višestranački sastav Hrvatskoga sabora – ostao ukorijenjen u srcima mnogih hrvatskih građana kao jedini i pravi Dan državnosti.
Ne radi se samo o konstituiranju prvoga višestranačkoga demokratski izabranoga Hrvatskoga sabora, napomenuo je kardinal Bozanić, nego je 30. svibnja bio kruna događanja u Hrvatskoj 1990. godine, koja ulaze u okvir procesa koji je godine 1989. zahvatio zemlje srednje i istočne Europe, u kojima je vladao komunistički totalitarni režim. Na izvana nenadano i neočekivano podigao se u narodima i tadašnjim državama val dubokih promjena kada su mnoštva progovorila i otvorila svoje potisnute misli i težnje za slobodom. Mnogi su u tim događajima vidjeli gotovo neko »čudo«, podsjeća kardinal Bozanić.
Na tom tragu spomenuo je kardinal Bozanić i ono na što su biskupi Hrvatske biskupske konferencije 1995. godine upozorili u Pismu o 50. obljetnici završetka Drugoga svjetskoga rata. Biskupi su tada napomenuli da je za razliku od drugih naroda i država zapadne Europe kojima je 1945. godine vraćena sloboda i demokracija, dolazak marksističkoga totalitarizma za hrvatski narod značio novi početak progona, zatvora i ubijanja ljudi bez suda i procesa. O tome se u toj »novoj demokraciji« nije smjelo govoriti. Sve je trebalo ostati prekriveno šutnjom i zaboravom. Godine 1945. Hrvatska se našla među zemljama u kojima je jedan totalitarizam zamijenjen drugim. To je bio i početak službenoga i sustavnoga provođenja komunističke ideologije u nas, podsjetio je kardinal Bozanić. Pismo hrvatskih biskupa iz 1995. godine, nastalo u povodu završetka Drugoga svjetskoga rata, kasnije je u enciklici »Fratelli tutti« citirao i papa Franjo.
Stoga je 30. svibnja 1990. dan kad su u starodrevnu hrvatsku sabornicu nakon dugoga razdoblja ušli na tajnim višestranačkim izborima slobodno izabrani zastupnici da s dobrom voljom zajedno traže rješenja za teška pitanja tadašnjega trenutka. Događaj je to koji je u domaćim prilikama shvaćen kao novi početak od velikoga nacionalnoga značenja. Valja spomenuti i to da je upravo Hrvatski sabor tijekom dugih stoljeća bio znak i čuvar hrvatske državne samobitnosti, prisjetio se kardinal Bozanić.
Tijelovo nije moglo postati pokriće za promjenu datuma Dana državnosti
Rez se stoga s premještanjem Dana državnosti nije moglo učiniti tek tako. Tijelovo je 2002. godine padalo na 30. svibnja, pa bi se tako promjenom datuma Dana državnosti narodu ipak ostavio nekakav »praznik«. Štoviše, kao da se tada lukavo pokušalo Crkvu uvući u političke igre da se Tijelovom kao državnim blagdanom na neki način pokušalo »zadovoljiti« Crkvu koja i onako ne odlučuje o političkoj promjeni Dana državnosti.
»Nama je bilo u interesu da Tijelovo bude neradni dan jer je ono u Crkvi i zapovjedni blagdan. Mi smo na tome bili i zahvalni. No nismo htjeli biti u službi toga da Tijelovo te godine postane i nekakvo pokriće za promjenu datuma Dana državnosti«, pojašnjava nam kardinal Bozanić. No po načelu »jedan za jedan«, u ime Tijelova kao neradnoga dana s popisa državnih blagdana trebalo je maknuti Bogojavljenje. Time bi se iz perspektive ondašnjih vlasti, može se pretpostaviti, ipak u javnosti stvarao dojam da se Crkvi uvođenjem Tijelova kao neradnoga dana nisu dale nikakve povlastice.
Još je Biskupska konferencija Jugoslavije uz odobrenje Svete Stolice svetkovine Bogojavljenja, Uzašašća, Svete Bogorodice Marije (Nova godina), Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, sv. Josipa te sv. apostola Petra i Pavla, sredinom osamdesetih proglasila nezapovjednim blagdanima. A Hrvatska je biskupska konferencija 1994. godine, u skladu s kanonskim pravom, te odluke posvojila. Biskupske konferencije nekih zemalja, pogotovo u pojedinim zemljama Europe i Južne Amerike, nisu dirale u to pitanje, a neke su druge Gospodnje blagdane poput Uzašašća i Tijelova prenijele na nedjelju. Tako je i Sveti Otac u nedjelju 7. lipnja slavio Tijelovo u Madridu prigodom pohoda Španjolskoj, podsjeća kardinal Bozanić.
Kada su sredinom devedesetih pripremani Ugovori sa Svetom Stolicom kao temelj u određivanju crkvenih blagdana koji su neradni dani, uzeto je načelo statusa quo. Tako je i Bogojavljenje, i to kao nezapovjedni blagdan, uvršteno na popis državnih blagdana, odnosno neradnih dana, rekao je kardinal Bozanić te napomenuo da Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima ne govori o državnim blagdanima kao takvima jer to nije predmet njegova interesa. Članak 9. spomenutoga ugovora nabraja samo crkvene svetkovine koje su neradni dani. Tu na prvom mjestu spominje nedjelju. Teško je stoga u duhu hrvatske uljudbe zastupati četverodnevni radni tjedan i biti protiv neradne nedjelje, dodao je kardinal Bozanić.
Nerazborno je poigravanje zajedničkim spomenom
Što se tiče Bogojavljenja, pojasnio nam je kardinal Bozanić, pozicija Crkve bila je 2002. godine čvrsta, pa se moglo zauzeti i smirenije stajalište. Bogojavljenje je kao državni blagdan imalo uporište u Ugovoru sa Svetom Stolicom. A prema Ustavu Republike Hrvatske međunarodni je ugovor akt višega ranga te ima prednost u konkretnim pitanjima pred zakonima koje donosi Hrvatski sabor.
Budući da je Bogojavljenje bilo dio Ugovora sa Svetom Stolicom, tadašnja je državna vlast to pitanje trebala rješavati sa Svetom Stolicom, podsjeća kardinal Bozanić. No Crkva, napominje kardinal Bozanić, u to vrijeme nije bila službenim kanalima informirana o namjerama vlasti. Znakovito je da je početkom listopada 2001. u posjetu Hrvatskoj bio i nadbiskup Jean-Louis Tauran, koji je tada bio u službi tajnika Svete Stolice za odnose s državama, službi usporedivoj s ulogama ministra vanjskih poslova u svjetovnim vladama. Mons. Taurana, koji je i inače slovio kao veliki zagovornik hrvatske samostalnosti, nitko tih dana nije izvijestio o planovima vlasti ni o kakvim namjerama oko izmjena blagdana u Republici Hrvatskoj. Nitko službenim kanalima nije konzultirao ni ondašnjega nuncija Giulija Einaudija. Procijenilo se vjerojatno da je to isključivo unutarnja stvar Hrvatske i da ne treba konzultirati Svetu Stolicu, dodao je kardinal Bozanić.
Ali ipak »Bogojavljenje je ostalo neradni dan snagom međunarodnoga ugovora, a Tijelovo je uvedeno kao novi neradni dan snagom zakona koji je tada donio Hrvatski sabor«, sažeo je kardinal Bozanić. Riječima kardinala moglo bi se dodati zapažanje: iako ju se možda i pokušalo uvući u političke lukavštine, Crkva se u igri oko državnih blagdana na duge staze pokazala mudrijom.
Prije nekoliko godina vraćena je i proslava Dana državnosti na 30. svibnja. Kardinal Bozanić u našem je razgovoru napomenuo da je riječ o iznimnom datumu u hrvatskoj povijesti kojim je započelo novo razdoblje i upozorio da iskustvo uči da je nerazborito i štetno političko poigravanje kalendarom zajedničkoga spomena.
Mogu li se suparnici u »društvenoj areni« nadvladati – milosrđem?
Objava ČETVRT STOLJEĆA SVETKOVINE TIJELOVA I KAO DRŽAVNOGA BLAGDANA U HRVATSKOJ Put je vodio neočekivanom trasom – preko Dana državnosti pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
