U staroj jezgri Bala nalazi se pučka gotička crkvica Svetoga Duha iz 15. st., koja je oslikana freskama Alberta iz Konstanza. Majstor je rodom iz Konstanza na Bodenskom jezeru, a oslikao je brojne istarske crkvice u drugoj polovici 15. st. Najpoznatiji su mu radovi u Pazu (1461.), Plominu (1475.), Jasenoviku, Vranji, Brseču, Lovranu i Pićnju. U kamenoj crkvici Svetoga Duha u Balama ističe se oltarna freska Presvetoga Trojstva sa svetcima (ili Prijestolje Mudrosti), a na začelnom je zidu uobičajeni prikaz posljednjega suda s rajem i paklom. Na zidovima i šiljastom stropu prikazi su iz Kristova života, gdje su Bijeg u Egipat, Poklonstvo kraljeva, Posljednja večera i Uskrsnuće. Na svim su Albertovim freskama ispisani tekstovi ili grafiti glagoljicom i hrvatskim jezikom. Na pročelju crkvice Svetoga Duha postavljena je preslica s jednim oknom bez zvona, mala rozeta ispod nje i prostrani neogotički ulaz kraj kojega su dva zazidana prozora. Građevina je pravilnoga četvrtastoga oblika bez apside. Drveni je oltar priljubljen uz začelni zid i povišen za jednu stubu. Bočno se nalazi mala kustodija, a u pločniku nekoliko reljefnih grobnih pokrova.
Povijest utvrđenoga rimskoga grada »Castrum Vallis«, današnjih Bala, nastavlja se kroz period ranoga kršćanstva i pripadnosti biskupiji Cisi oko g. 740. (središte ili kod Rovinja ili prema drugom mišljenju u Barbarigi) te prvim spomenom 983. u darovnici cara Otona II. porečkomu biskupu i ponovljenoj 1066. i 1077. Biskup je feude grada i okolice kroz rani srednji vijek do 1209. dao u zakup plemićkim obiteljima. Od toga vremena vlast je prešla u ruke akvilejskoga patrijarha, koji je vladao do 1332. Te godine stanovnici Bala svojevoljno su se podčinili vlasti Mletačke Republike. Uskočki je rat (1615. – 1618.) stanovnicima Bala prouzročio velika razaranja te je uz epidemije i bolesti kraj gotovo opustio. Do 1843. u Balama se nalazio zborni kaptol uz župnu crkvu Pohođenja Blažene Djevice Marije. U župi je djelovalo 28 bratovština.
Objava CRKVA SVETOGA DUHA U BALAMA Na freskama iz 15. stoljeća tekstovi ispisani glagoljicom pojavila se prvi puta na Glas Koncila.