U kojoj mjeri upisi u srednje škole ili fakultete može biti opterećujuće za djecu i roditelje u psihološkom smislu govorila je psihologinja Sena Puhovski u razgovoru s novinarkom Jutarnjega lista Ladom Novak Starčević. Potvrdila je da škola za djecu postaje mjesto stresa posebno pred završetak ili pred upis za dalje. »Cijena koju djeca za svoje 5.0 ocjene plaćaju nažalost ponekad postaje vidljiva tek kada su jako loše i prestanu funkcionirati«, objasnila je. »Činjenica je da svi mi odrasli nosimo svoj dio odgovornosti vezano uz pritiske kojima su kroz svoje školovanje izložena djeca, a onda i posljedice koje su nažalost prisutne. Odrasli koji su preopterećeni egzistencijalnim problemima i strahovima za budućnost ili odrasli koji se boje hoće li neki roditelj doći s pištoljem u školu jer je djetetu zaključena četvorka teže imaju kapaciteta biti podrška djeci.
Mnogi roditelji moraju porazgovarati sami sa sobom i postaviti sebi teško pitanje. To pitanje je: Koliko je meni zaista važno da moje dijete prolazi sa 5.0 i zašto mi je to važno? Odgovor na to pitanje najčešće ulazi u jednu od ove tri kategorije: 1. Strah me da neće moći upisati najbolje škole i da će propasti u životu; 2. Tako su moji roditelji sa mnom, 3. (najteže za priznati sebi samima) Želim da moje dijete bude najbolje, savršeno najuspješnije jer to onda govori o meni i o našoj obitelji, onda mogu biti ponosna.« Upozorila je da psiholozi znaju da u djece nemotiviranost, bezvoljnost i izbjegavanje obveza nisu karakterne osobine, to su simptomi… »Kada imamo dijete koje se tako ponaša, zapravo je riječ o tome da je dijete odustalo.« Njezin je savjet: ne kazniti dijete, nego uložiti trud u razumijevanje i empatiju, a onda i prepustiti djetetu da preuzima odgovornost za vlastite postupke. Kontinuirano visoka motivacija i interes za svaki od 15 školskih predmeta nerealistično je očekivati, dodaje. Da bi djeca održala motivaciju i znatiželju za koju s rođenjem imaju potencijal, potrebno je da ostanu zdrava i odrastaju u okruženju koje potiče zdrav razvoj.
Muke po matematici
Još je tužnije kada se u dnevnim novinama pronađe naslov teksta »Nepismena generacija«. Nacionalni ispit iz hrvatskoga jezika ove godine nije među najlošije riješenima: u osmom razredu prosječna je riješenost 56,9 posto, podjednako kao i lani. Uz to ni jedan učenik četvrtoga razreda ove nastavne godine ispit iz prirode i društva nije riješio sa stopostotnom točnošću, naspram lanjskih 20. Najlošiji prosjek riješenosti testa među osmašima zabilježen je na matematici – 44,3 posto (lani 48,2 posto), a svaki je deseti osmaš pao matematiku. Učenici četvrtoga razreda testirani su iz tri predmeta: hrvatski, matematika i priroda i društvo, a učenici osmoga razreda iz njih čak osam (hrvatski jezik, matematika, prvi strani jezik, fizika, kemija, biologija, geografija i povijest). Rezultati nacionalnih ispita ne utječu na zaključne ocjene iz pojedinih predmeta, ne vrjednuju se za upis u srednju školu, a u e-dnevnik ulaze samo kao e-bilješke. Učenici četvrtoga razreda najvišu prosječnu riješenost imali su iz testa iz matematike (50,1 %), što je lošije nego lani (62,1 %), a i u preostala dva predmeta ostvarili su gori uspjeh nego lani, pojašnjava Marijana Cvrtila za Slobodnu Dalmaciju.
Svjetski demografi na mukama
U istraživanju Populacijskoga fonda Ujedinjenih naroda (UNFPA), agencije UN-a za reproduktivna prava, na uzorku od 14 000 ispitanika iz 14 zemalja, svaka peta osoba rekla je da nema ili ne će imati onoliko djece koliko bi htjela. Kako stoji u tekstu Silvije Novak za Jutarnji list, Agencija upozorava da stotine milijuna ljudi ne mogu imati onoliko djece koliko žele zbog prevelikih troškova roditeljstva i nedostatka odgovarajućega partnera. UNFPA je anketirao mlade i odrasle osobe i one koji su prošli reproduktivne godine, a stručnjaci su zaključili: svijet je zahvatio neviđeni pad stope nataliteta. Istraživače je iznenadilo koliko je ispitanika starijih od 50 godina (31 %) reklo da imaju manje djece nego što žele. Provedena anketa bila je ograničenoga opsega, ali neki su nalazi jasni: u svim zemljama u prosjeku 39 posto ljudi reklo je da su ih financijska ograničenja spriječila da imaju dijete – najviše u Južnoj Koreji (58 %), a najmanje u Švedskoj (19 %). Ukupno je samo 12 posto navelo neplodnost ili teškoće sa začećem kao razlog zašto nemaju željeni broj djece. Ta je brojka bila veća u zemljama poput Tajlanda (19 %) i SAD-a (16 %), Južne Afrike (15 %), Nigerije (14 %) i Italije (13 %). To je, tumače stručnjaci, prvi put da se UN doista istraživanjem potpuno posvetio problemima niske plodnosti. Je li sada prekasno za to?
Objava DJEČJA I RODITELJSKA POSLA U djece nemotiviranost, bezvoljnost i izbjegavanje obveza nisu karakterne osobine pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
