Župa je mjesna Crkva, smještena je u stvarnom i svakodnevnom prostoru. Članovi župne zajednice ne dijele samo zajedničku vjeru, nego i okoliš. Kreću se istim stazama, kupuju u istim trgovinama, razgovaraju o vremenskoj prognozi u liftu ili se susreću na autobusnoj postaji. Parkiraju automobile na istim mjestima, posjećuju iste kafiće, a u blizini su crkvenoga zvona – škola, tržnica ili vatrogasni dom.
Zajednički dom
Župa je oikos, kuća, zajednički dom, a briga za taj okoliš nije tek dodatak vjerskomu poslanju, nego izvanredan način njegova ostvarivanja. Upravo je to poziv pape Franje u enciklici »Laudato si’« čiji je podnaslov »Briga za zajednički dom«. Lokalna ekologija i zaštita okoliša na taj su način integralni dio kršćanske odgovornosti i ljubavi prema stvorenomu. Župa je prostor »kulture skrbi« (LS §231) u kojem se briga o vlastitom dvorištu može pretvoriti u »snažno duhovno iskustvo« (LS §232). Jer, kako govori papa Franjo, »duhovnost nije odvojena od tijela ni priroda od ovozemaljskih stvarnosti« (LS §216).
Ekološka zadaća Crkve
Papina enciklika nije gotov recept, nego uporište za ekološku odgovornost župljana. Dok je »briga za prirodu dio načina života koji uključuje sposobnost za suživot i zajedništvo« (LS §228), zanemareni okoliš župe otkriva manjak zajedništva. A obraćenje (župne) zajednice svakako uključuje ekološko obraćenje. To je pojam koji papa Franjo rabi kada poziva razne društvene skupine, ali i kršćanske zajednice da preuzmu odgovornost ekološkoga odgoja i podizanja svijesti ljudi: »To je i zadaća Crkve« (LS §214).
Privatna ekologija
Međutim ekološko obraćenje nije samo privatna stvar niti je učinkovito kada se zaustavlja na osobnoj odgovornosti, skromnosti, štednji energije ili razvrstavanju otpada. To tvrdi i papa Franjo: »Nije dovoljno da se promijeni pojedinac da bi se riješila krajnje složena situacija s kojom se danas svijet suočava« (LS §219). On smatra da se socijalni i ekološki problemi moraju rješavati mrežama društvene zajednice, koje svakako uključuju i župnu zajednicu, a ne »pukim zbrojem pojedinačnih dobrih djela«. Pritom se poziva na misao teologa Romana Guardinija koji upozorava da inicijative koje pokreću pojedinci ili čak suradnja pojedinaca, »odnjihanih u kolijevci individualizma«, ne će moći riješiti nagomilane probleme.
Grijeh propusta
Papa Franjo poznaje i pohvaljuje mnoga udruženja i zajednice koje rade na promicanju općega dobra štiteći prirodni i urbani okoliš: »Neka od njih, na primjer, pokazuju brigu za javna mjesta (zgrade, fontane, napuštene spomenike, krajolike, trgove), te nastoje zaštititi, obnoviti, poboljšati ili uljepšati nešto što je zajedničko vlasništvo« (LS §232). Oko takvih zajedničkih aktivnosti razvijaju se ili oporavljaju odnosi i nastaje novo, zdravo društveno tkivo. Odsutnost takvih djela u pojedinim župnim zajednicama može razotkrivati nedostatak živosti, svijesti ili komunikacije, no svakako pripada području propusta.
Ugrožena župa
Ekološko obraćenje župne zajednice stalni je poziv, ono je prepoznavanje znakova vremena, uključuje promjenu stilova života i otkrivanje zadaća. Mnoge su skrivene u Papinoj enciklici: ekološka kateheza, predavanja i informiranje župljana, osnivanje ekološke skupine, suradnja s građanskim inicijativama i znanstvenicima, javno traženje podataka o onečišćenju, komunikacija s institucijama nadležnima za zaštitu zdravlja, dugoročno praćenje kvalitete okoliša i fizičkoga prostora u kojem žive župljani…
Za razliku od političkih zajednica, pa i građanskih udruga, koje nisu postojane, nego su kratkotrajne pojave, mnoge župne zajednice postoje i žive stotinama godina. A za rješavanje ekoloških problema nije dovoljan trenutak nadahnuća, nego kontinuitet odgovornosti. Kako bi zaštitio crkvu sv. Marka evanđelista, jakuševečki je župnik Josip Vitković potaknuo 1863. godine gradnju nasipa na Savi. Župa je u Jakuševcu preživjela poplave, promjene riječnoga toka, promjene državnih granica i političkih sustava. I tako već 700 godina… Jedina ugroza danas estetsko je i toksikološko ruglo – smeće grada Zagreba.
Objava EKOLOGIJA ŽUPNE ZAJEDNICE Briga za okoliš izvanredan je način ostvarivanja vjerskoga poslanja pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
