Čovjek je biće nade. On razmišlja o svojoj budućnosti i »boljem se nada«. Ljudska nada postoji i u dobrim i u teškim životnim situacijama.
No postoji nada koja nadživljuje vrijeme i stvarnost svijeta. Postoji nada koja ne može završiti očajem. To je nada u ostvarenje pravoga i punoga smisla čovjekova postojanja. Smisao našega života ostvaruje se u vječnosti, ne u vremenu.
Ta je nada bogoslovna krjepost zajedno s vjerom i ljubavlju. Bogoslovne krjeposti se zato tako zovu, jer čovjeka usmjeruju prema Bogu kao svom izvoru i cilju. Sadržaj tih krjeposti istinski je odnos s Bogom. One su međusobno povezane u čovjekovu srcu u potpuno predanje Božjoj volji, u čvrsto povjerenje u Božju Ljubav, u sigurno iščekivanje vječne sreće u Bogu poslije ovoga zemaljskog puta.
Kršćanska je nada kćerka vjere, živi od vjere i crpi ustrajnost iz ljubavi. Sve zemaljske stvarnosti, kako god bile teške, ne mogu ugasiti tu nadu koja svoje uporište ima u Bogu. Zato kršćanska nada isključuje svaki očaj.
Blaženi Alojzije Stepinac imao je geslo nade: »U tebe se, Gospodine, uzdajem!« Njegov biskupski grb ima na plavoj podlozi križ u obliku sidra. Taj je simbol preuzet iz Poslanice Hebrejima u kojoj se nada uspoređuje s pouzdanim i čvrstim sidrom duše. (usp. Heb 6, 19-20)
Nada je čežnja za srećom. No potpunu i vječnu sreću nudi nam samo Bog, jer nas želi uključiti u svoj život, u svoje vječno blaženstvo. Međutim, već na ovome svijetu, kao što kaže Katekizam, »polet nade čuva od sebičnosti i vodi k radosti ljubavi«.
Završimo ovo razmišljanje riječima sv. Pavla Rimljanima: »Dičimo se nadom slave Božje. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.« (Rim 5,2; 5) Amen!
Iz knjige »S Bogom licem u lice«, Glas Koncila, 2005., str. 67.-70.
Objava GOVORI NAM SLUGA BOŽJI FRANJO KUHARIĆ Nada je usidrena u vjeri pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
