Vjera je milost. Bog pali svjetlo vjere u našoj duši. No ta ponuda spasenja nudi se našoj slobodi, što znači da pred Božjom istinom čovjek može zatvoriti i uši i srce.
Vjera je Božje svjetlo u duši koje može sve više svijetliti, ali se može i gasiti. Taj se predragocjeni dar može i izgubiti.
Vjera se prihvaća poniznošću srca. To je čežnja za Bogom i otvorenost da se prihvati Božji navještaj. Oholi ljudi, kad su ispunjeni samima sobom, svojim znanjem, svojim spoznajama, moću i strastima, imaju tvrdo srce i zatvorenu dušu za Božju riječ.
Apostol Pavao pisao je Rimljanima i nama: »Jer, ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. Jer, veli Pismo: ‘Tko god vjeruje, neće se postidjeti’.« (Rim 10, 9-10) Važan je ovdje izraz: srcem vjerovati! To znači svim unutarnjim bićem prihvatiti cjelovitu Objavu Božju, po Crkvi nam predanu, i onda je javno ispovjediti. Vjera mora biti cjelovita. To znači, da vjernik svim srcem nije onaj koji nešto vjeruje, a drugo ne vjeruje; neke sadržaje Božje Objave prihvaća, a druge odbacuje. Ne mogu u ljudskome srcu zajedno postojati i vjera i nevjera. Katolička je Crkva svjesna da čuva cjelovitu vjeru koju je preko apostola primila od samoga Isusa Krista. Stoga se ne može o istinama Božjim pogađati s duhom ovoga svijeta, niti s ljudskom ohološću.
Završavamo Isusovim riječima koje je izgovorio apostolima prije polaska u muku i smrt na križu: »Ta, sam vas Otac ljubi jer ste vi mene ljubili i vjerovali da sam od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim k Ocu.« (Iv 16, 27-28) Isus je otišao k Ocu kroz muku križa i uskrsnuće da bi ostao s nama do svršetka svijeta. (usp. Mt 28, 20) Vjerujemo li to svim srcem? Amen!
Iz knjige »S Bogom licem u lice«, Glas Koncila, 2005., str. 55.-58.
Objava GOVORI NAM SLUGA BOŽJI FRANJO KUHARIĆ Vjeruje se srcem pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
