Različiti su načini na koje je Isus svoje učenike poučavao o smislu kraljevstva Božjega. Najčešće im je slikama iz zemaljskoga života prikazivao ono što još uvijek ne vide, a to je logika Božjega života. Zapravo učio ih je da logiku znaju prepoznavati već sada na zemlji. Usporedba kojom se volio koristiti jest ona o poslu, o radu u vinogradu. Slika je to koju je kao vjerni sin svojega naroda naučio čitajući Tanak. Na više se mjesta tako u Tanaku, odnosno Hebrejskoj Bibliji, odnos ljudi prema Bogu opisuje slikom vinograda pa se i evanđelist Matej, odnosno sam Krist prema njegovu pisanju, služi slikom vinograda i radnika u vinogradu u prikazivanju kakav je Bog i na koji su način vjernici pozvani uspostavljati s njim odnos.
Narav odnosa koji vladaju u kraljevstvu Božjem
Ovonedjeljna prispodoba u središte pozornosti stavlja sliku vinograda i radnika u tom vinogradu. Prva je to od triju prispodoba – kako zapaža talijanski bibličar Giulio Michelini u svojem komentaru Matejeva evanđelja – povezanih vokabularom, a najviše riječju vinograd. Početak i kraj te literarne sekcije Matejeva evanđelja donosi rečenicu koja je hermenutski ključ za razumijevanje svih triju prispodoba o vinogradu ili pak radnicima u vinogradu: »A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi.«
Prispodobe o vinogradu prikazuju narav odnosa koji vladaju u kraljevstvu Božjem, i koji su suprotni dinamici, odnosno logici života ljudi na zemlji. Istu misao još jednostavnije izražava prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije kada prorok tvrdi da ljudski puti nisu Božji puti ili da ljudske misli nisu Božje misli. Upravo je to temeljna misao koju Matej želi izručiti svojim čitateljima. Misao je to o Božjoj logici života koja je suprotna uvriježenu načinu razmišljanja kod ljudi. Dok je čovjek onaj koji o svojem životu, pa često onda i o samom Bogu, promišlja na način logike plaćanja i zasluga, Matej poručuje da Bog nije takav. U Bogu vladaju drugačiji odnosi te drukčiji pogled na svijet i čovjeka.
Narativna logika Matejeve prispodobe o radnicima u vinogradu jasna je i jednostavna. Stalo mu je prikazati neshvatljivost postupaka vinogradara koji u svojem vinogradu jednako plaća one koji su tek posljednje ure došli na posao i one koji rade od početka radnoga dana. I doista, mnogi će s pravom reći da nije pošteno platiti isto one koji su radili tek jedan sat i one koji rade cijeli dan.
No valja se prisjetiti, kako je rečeno, narativne logike literarne sekcije Matejeva evanđelja, a isto tako i cjelokupnoga konteksta Matejeva pisanja. U suprotnom se može učiniti da evanđelje opravdava nerad ili poziva na socijalne nepravde protežiranjem pojedinaca koji ništa ne rade, a opet primaju plaću. Sve bi to bio potpuno promašen zaključak.
Neshvatljiva tajna Božje milosti
Nekoliko je dakle duhovnih, odnosno teoloških zaključaka kojima Matej želi poučiti svoje čitatelje ove nedjelje. Prvi je, kako je rečeno, prikaz različitosti Božjega pogleda na čovjeka i svijet. Bog na čovjeka gleda drukčije. Bogu je stalo do svakoga čovjeka. Svakomu želi prići i dati mu dio sebe. Takav je Bog, razdaje sebe i onda kada to čovjek nije svojim radom i trudom zaslužio. Logika je to koju i sv. Pavao opisuje na više mjesta u svojim poslanicama.
Pavao vrlo snažno naglašava da je Božja milost nezaslužen dar. Ona se ne kupuje svojim radom. Milost je dar samoga Boga koji se prigiba u stvarnost ljudi ne bi li ih obogatio sobom. On to trajno čini, cijeloga dana. Prvotno se prigibao svojemu izraelskomu narodu, a potom i svim drugim narodima. Svojima je prvima govorio, ali oni su ga često odbacivali. Pozvani su rano, jutrom, još za mraka. Drugi su došli puno kasnije. Već je padao mrak. Ali oni su ostali tu. I dalje su u vinogradu te iz njega ne izlaze. Kasno su pozvani, ali su se odazvali na poziv i postali dio zajednice vjernika. Iskusili su ljepotu Boga i u nju se zaljubili. Baš kao i sv. Augustin. Svetac koji je kasno uzljubio Boga i Božju dobrotu. Posljednji je. Nakon silnih isplakanih suza svoje majke i on je postao dionikom Crkve. Nije ostao na krštenju. Postao je i svećenik, a onda i biskup. Dugo je lutao dok nije bio osvojen pozivom vinogradara u njegov vinograd. Do tada je lutao po okolnim njivama. S užitkom krao jabuke na susjedovoj njivi, kako zgodno piše u svojim Ispovijestima.
Vidljivo je dakle što je Mateju na srcu kada piše o prvima i posljednjima. Prikazuje neshvatljivu tajnu Božje milosti i ljubavi prema svakomu čovjeku. Želi da ljudi shvate ono što je zapravo neshvatljivo, a to je širina i dubina Božje ljubavi, ljubavi koja nadilazi logiku zasluge i plaćanja. Toj se logici čovjek treba učiti dok je živ. Valja mu se učiti kako se Bogu treba svidjeti ljubeći ga, darujući mu sebe do kraja. Ali ne tek izvršavanjem svih norma ne bi li mu se svidio trapljenjem bez mjere. Trapljenjem koje u sebi ne bi bilo propusno za Božje darove. Za Božja iznenađenja kojima se nitko nije nadao. Jer Bog ne djeluje automatizmom. To želi poučiti i čovjeka ove nedjelje. Da ga ne promatra kao automat. Automat koji pokreće tek ljudsko zauzimanje i sposobnosti. Najzad svatko tko je iole ponizan i iskren priznat će da je i u njegovu životu toliko stvari koje su se dogodile logikom »posljednjega sata«. Jer tako je s milošću Božjom. Ona je iznenadna, a uvijek ipak očekivana.
Objava ISUSOVA PLATNA LISTA Logika »posljednjega sata« pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
