Motar (Crithmum maritimum, lat.), petrovac, morski koromač, upotrebljava se u tradicionalnoj medicini još od antičkih vremena, ponajviše zbog svojega raznolikoga i bioaktivnoga fitokemijskoga sastava. Ljekovita svojstva motara povezuju se ponajprije s prisutnošću različitih bioaktivnih spojeva, među kojima se ističu fenolni spojevi, flavonoidi, vitamin C, karotenoidi i hlapljive sastavnice eteričnoga ulja. Eterična ulja dobivena iz motara pokazala su širok spektar bioloških djelovanja, uključujući protuupalne i antioksidativne učinke.
U tradicionalnoj se medicini motar upotrebljavao zbog pretpostavljenih diuretičkih i karminativnih svojstava, odnosno radi poticanja izlučivanja mokraće i ublažavanja probavnih tegoba povezanih s nakupljanjem plinova i žgaravice. Osim toga upotrebljava se za detoksikaciju organizma i čišćenje krvi. Povijesni zapisi spominju i njegovu uporabu u prevenciji skorbuta, bolesti uzrokovane nedostatkom vitamina C. Osim mogućega farmakološkoga djelovanja motar ima značajnu prehrambenu vrijednost. Njegovi sočni listovi tradicionalno se upotrebljavaju u mediteranskoj prehrani, najčešće kao dodatak salatama, marinadama ili kao začin jelima od ribe i morskih plodova.
Objava IZMEĐU TRADICIONALNE MEDICINE I MEDITERANSKE PREHRANE Motar širokoga spektra bioloških djelovanja pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
