Jedan od poznatijih hrvatskih katoličkih književnika iz svetojeronimskoga književnoga kruga bio je Josip Berka.
Rođen je u Slavonskom Brodu 11. ožujka 1906. Gimnaziju je završio u rodnom gradu 1925. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je slavistiku i klasičnu filologiju. Radio je od 1930. do 1971. kao gimnazijski profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, odgajajući i učeći hrvatski, latinski i ruski jezik mnoge naraštaje hrvatskih svećenika i intelektualaca. O svojim profesorskim danima ostavio je zanimljivu knjigu sjećanja »Pod zvjezdarnicom na Šalati: iz prošlosti Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu i moje profesorske službe u njoj« (1994.), koja sadrži i literarne radove učenika. Tijekom Drugoga svjetskoga rata neko je vrijeme radio i na Dominikanskoj gimnaziji u Zagrebu. Bio je potpredsjednik HKD-a sv. Jeronima. Umro je u Zagrebu 27. srpnja 2000.
Iza te formalno kratke biografije krije se velik rad i duhovno bogat život. Isusovac, njegov đak o. Josip Antolović približava njegovu osobnost riječima: njegov »rad bijaše polagan, smiren, ali nadasve savjestan i temeljit«, što se može iščitati i iz činjenice da je za potrebe gimnazijskoga rada napisao priručnike »Iz teorije književnosti« i »Pismeni sastavci«.
Započeo je objavljivati 1925. u »Omladini«, »Hrvatskoj mladosti«, »Nedjelji« i »Križarskoj straži«, a nakon rata u »Katoličkom godišnjaku«, »Maruliću« i »Danici«, većinom pjesme, zatim pripovijesti, putopise, aforizme i književnokritičke članke (o A. Nemčiću, A. Mihanoviću, V. Vidriću, K. Zrinskoj). Knjige je objavio tek nakon umirovljenja: »Tihi trenuci« (pjesme i proza) 1973., »Riječi pjevaju« (pjesme) 1976., »Lanx satura« (omanji izbor poezije i proze) 1980. te knjigu priča »Iz mladih dana« 1988. Katkada je pisao pod pseudonimima Tihomil Pazin, Strihakov, Josua i Joa. U poeziji su ga zaokupljale religiozne teme i motivi, zavičaj, uza nj vezani dani djetinjstva i mladosti te ljubav prema supruzi i majci. Religiozna poezija, kristovska i marijanska, često je molitveno-zazivne ili himničke intonacije.
Iako nevelik, Berkin je književni doprinos dragocjen, posebice dio opusa nastao u vremenu kada je kršćanski nadahnuta književnost bila ne samo izraz umjetničkoga osjećaja, nego i građanske hrabrosti. (L)
Objava KNJIŽEVNIKA IZ SVETOJERONIMSKOGA KNJIŽEVNOGA KRUGA 27. srpnja 2000. umro Josip Berka pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
