Hrvatski reper Ante Cash nedavno je privukao pozornost medija i javnosti izjavom da Zagreb nije grad za odgoj katoličke obitelji. Ante Cash nedavno se s obitelju preselio iz Zagreba u Zadar, rodni grad svoje supruge. Kako prenosi Večernji list, Cash je u razgovoru za podcast »Rastući s djecom« rekao da je Zagreb »postao pogodan isključivo za one koji ‘ganjaju karijeru’«, a za obiteljski život, kakav on želi živjeti, više nema mjesta. Tomu je dodao: »Da Tomašević (Tomislav, gradonačelnik Zagreba, op. a.) dođe i kaže da će svaki dan u vrtiću objašnjavati da je ‘dugina obitelj’ savršena obitelj, pobunili bi se ja, žena i još pet obitelji iz vrtića u kojem je 500 ljudi.«
Izjava hrvatskoga repera potaknula je raspravu koja je pokazala da među katolicima ne postoji suglasnost o Zagrebu kao pogodnu mjestu za život katoličke obitelj. Postoje oni koji se slažu s Cashom, ali i oni koji imaju potpuno drugačije gledište. No njegova izjava potiče na razmišljanje o prostornoj dimenziji socijalno-kulturnih i političkih podjela u Hrvatskoj.
Zagreb je hrvatska metropola i jedini grad u Hrvatskoj koji se donekle može svrstati među »globalno umrežene gradove«. U takvim gradovima koncentrirana je »nova srednja klasa« koju čine visokoobrazovani i prostorno mobilni građani koji rade u različitim granama ekonomije znanja. To je široka društvena skupina koju David Goodhart naziva »anywheres«, što bi u slobodnom prijevodu bili ljudi koji pripadaju svagdje (i nigdje). Njihov identitet nije zasnovan na teritorijalnoj pripadnosti, nego na obrazovanju i karijernim postignućima. U životu se vode načelima osobne slobode i uspješnoga samoostvarivanja. Podupiru ekonomsku globalizaciju, uklanjanje državnoga reguliranja i masovno useljavanje stranaca koji im koriste kao jeftina radna snaga. Odvojeni su od nižih i radničkih klasa iz vlastite nacije i općenito ne osjećaju povezanost s nacionalnom kulturom i tradicijom. Svrstavaju se u ljevicu, ali u ideološkom su pogledu progresivni liberali.
Zagreb je svojevrsna enklava i tvrđava nove srednje klase u hrvatskom društvu. To se najbolje ogleda u izbornim uspjesima stranke Možemo! koja već drugi mandat ima vlast u Zagrebu. Pripadnici nove srednje klase su biračka i kadrovska osnova stranke Možemo!.
Kako navodi Andreas Recwkitz, nova srednja klasa određuje metropolske regije u kojima živi i radi. Vlast stranke Možemo! oblikuje Zagreb na načelima liberalne antropologije, ideologije »buđenja« (»woke«) te multikulturalizma kao političkoga projekta. U tome im pomažu globalni ekonomski, obrazovni i kulturni trendovi.
Zagreb nije grad koji odabire svoje stanovnike, nego ljudi odabiru živjeti u Zagrebu kao njegovi stanovnici. Zagreb je nudio i dalje nudi najviše obrazovnih, profesionalnih i poslovnih mogućnosti u Hrvatskoj. Velika većina onih koji su izabrali i izabiru živjeti u Zagrebu nemaju generacijsku povezanost s tim gradom. To je preduvjet za pripadnost novoj srednjoj klasi, odnosno društvenoj skupini »anywheres« koji izabiru mjesto življenja prema obrazovnim, profesionalnim i poslovnim mogućnostima.
Ekonomska globalizacija, smanjenje državne regulacije i širenje visokoga obrazovanja stvaraju društvenu klasu koja je prostorno iskorijenjena. Patrick J. Deneen to naziva »klasa s laptopom« koja svijet vidi kao zamjenjive rampe za lansiranje, a ne kao mjesto obiteljskih kuća naslijeđenih od očeva i djedova. Deneen upućuje na postojanje opsežnoga sustava testiranja i procjene kako bi se pronašli profesionalni talenti na svakoj lokaciji diljem svijeta, izdvojili s bilo koje lokacije na kojoj su se rodili i odrasli, »rafinirali« u elitnim obrazovnim ustanovama i ubacili u globalno gospodarstvo u njegovim ključnim središtima. Kognitivni poslovi u ekonomiji znanja mogu se obavljati s bilo kojega mjesta, što oslabljuje prostornu ukorijenjenost i vezanost. Nova srednja klasa nema ni potrebu za prostornim ukorjenjivanjem jer su njihove vještine globalno relevantne i tražene. Nacije i državne granice samo su smetnja za visokoobrazovne i mobilne profesionalce iz nove srednje klase.
Pripadnici nove srednje klase ne čine brojčanu većinu u Zagrebu, ali su dominantne njihove vrijednosti i stil života. Spomenuti trendovi nastavit će povećavati brojnost visokoobrazovanih žena i muškaraca zaposlenih u ekonomiji znanja u Zagrebu. Usporedno će se u Zagrebu povećavati i brojnost niskokvalificiranih stranaca koji rade jednostavne uslužne poslove.
Trenutačna vlast u Zagrebu potiskuje kršćanska antropološka načela i vrijednosti te provodi politike koje su u skladu s vrijednostima i interesima nove srednje klase. Suprotno novoj srednjoj klasi, odnosno društvenoj skupini »anywheres«, stoji skupina ljudi koji su »somewheres«. To su ljudi koji su prostorno ukorijenjeni i osjećaju povezanost sa zajednicom u kojoj žive. Teže čvrstim obiteljskim i društvenim vezama i slijede kršćanska antropološka načela. Daju prednost sigurnosti i redu nacionalne države u odnosu na otvorenost i dereguliranost globalnoga tržišta. Takvi su ljudi i dalje brojčana većina u Zagrebu, ali njihova načela i vrijednosti smatraju se poraženima zbog kulturne i medijske dominacije nove srednje klase. Kršćanske vrijednosti i načela guraju se u podređen položaj u Zagrebu, ali odgovor nije u odvajanju katolika u vlastite enklave i tvrđave. Katolici ne trebaju odustati od Zagreba jer bi to značilo odustajanje od kršćanskih vrijednosti i načela u životu i društvu.
Objava KRŠĆANSKA NAČELA U ŽIVOTU I DRUŠTVU Katolici ne trebaju odustati od Zagreba pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
