Koliko je gospićki PPK »Velebit« u proteklim godinama zatrpan opasnim otpadom, toliko je i hrvatski javni prostor u proteklim tjednima zatrpan otpadom suvišnih i dvosmislenih, pa i otrovnih izjava koje namjesto rješenju goleme ekološke prijetnje pridonose tek daljnjemu zagađivanju. U toj buci glas gospićko-senjskoga biskupa gotovo je jedini upozorio na duhovnu dimenziju onečišćenja u Gospiću.
Ali baš u sjedištu Gospićko-senjske biskupije – u katedralnoj župi Navještenja Blažene Djevice Marije – već mjesec dana jača molitveni vapaj Bogu da »svima koji se bore za dobro svakoga čovjeka« pomogne da pronađu rješenje i otklone opasan otpad ne samo iz Gospića, nego i iz cijele Hrvatske. Upravo tako, naime, svakoga utorka gospićke vjernike u molitvi predvodi tridesetak članova molitvene zajednice »Legija Duha Svetoga«. S mladim Gospićanima i njihovim župnikom, karmelićaninom o. Markom Maglićem, razgovarali smo nakon treće rujanske molitve o nastanku i plodovima te jedinstvene duhovne inicijative. Te je večeri na polusatnoj molitvi nakon misnoga slavlja uz mlade sudjelovalo i pedesetak vjernika, a nakon molitve krunice Božjega milosrđa izmoljena je i posebna molitva napisana za tu prigodu: »Zaštiti našu vodu, brani naša polja i čuvaj naše životinje, kako bismo mi i naša djeca imali sigurniju i sretniju budućnost prožetu Tvojim blagoslovima.«
Molitva već daje plodove
»Prije mjesec dana, kada smo svi već osjećali da stvari izmiču kontroli, u molitvi sam primila poticaj da se započnemo moliti na nakanu Gospića i čitave Hrvatske«, prisjeća se Adriana Rudić (30), članica »Legije Duha Svetoga«. »Odmah sam to prenijela našemu župniku i nakon tjedan dana razlučivanja započeli smo uz njegov blagoslov. Već dan nakon naše prve molitve utorkom u medijima se pojavila vijest o ‘velikom pomaku s otpadom u Gospiću’. Bio to plod naše molitve ili ne, plodovima molitve svakako već svjedočimo«, smatra sugovornica.
I broj vjernika koji sudjeluju u inicijativi na to upućuje. »U početku smo mislili da će biti dobro ako dođe pet ljudi. Ali brojni su župljani prepoznali koliko nam sada treba molitva, tako da nam se redovito pridruži i pedesetak ljudi«, primjećuje, dodajući da je u molitvi jednoga utorka sudjelovao i biskup Marko Medo.
Gospićka duhovna logika
U molitvi je od početka ustrajna i Gospićanka Lucija Ratković (27). »Već nekoliko godina u gradu se šuška da se nešto događa, ali situacija nas je sve zatekla jer je odlagalište izvan grada i skriveno pogledu. Nakon tolikih ratnih razaranja ne možemo se ne zapitati zašto nam se još i ovo događa. Ali nemamo druge opcije nego se pouzdati da će se proslaviti Božje milosrđe čiju krunicu molimo. Njemu i zahvaljujemo na sugrađanima koji nisu pustili da sve samo tako prođe i koji su se izložili da bi se problem riješio. Molimo blagoslov za njih jer akcija nikada ne može bez kontemplacije. Mi smo u prvom redu zajednica kontemplativne karmelske duhovnosti, ali biti kontemplativan ne znači zatvoriti se u sebe, nego svijetliti svijetu«, objašnjava sugovornica gospićku duhovnu logiku.
Kriza kao pastoralna budilica
Ako vjernici i ne mogu sami otkopati otpad ili izravno utjecati na visoku politiku, ipak mogu i moraju moliti, smatra župnik o. Marko Maglić (33).
O. Marko Maglić: »Crkva ne može stajati sa strane kada je u pitanju dostojanstvo čovjeka – bilo da se ugrožava njegovo pravo na život bilo da se ugrožava stvoreni svijet«»Gospić u proteklih godinu dana proživljava pastoralno buđenje – dijelom upravo zbog ove krize. Ljudi su svjesni težine situacije u kojoj su se našli te je logično da više traže potporu Crkve«, objašnjava, primjećujući da se karmelićanima više vjernika javlja za duhovne razgovore i životne ispovijedi. »Crkva ne može stajati sa strane kada je u pitanju dostojanstvo čovjeka – bilo da se ugrožava njegovo pravo na život bilo da se ugrožava stvoreni svijet. Zato smo od početka stali uz narod. Biskupski vikar za pastoral Josip Šimatović i ja u jutro prije zagrebačkoga prosvjeda susreli smo se s ljudima koji su iz Gospića polazili u Zagreb i blagoslovili ih. Većinom je riječ o našim župljanima«, dodaje o. Maglić.
Dvostruki poziv na čišćenje
I Adriana Rudić smatra da gospićka ekološka kriza ima svoju duhovnu dimenziju. »U fizičkom otpadu moramo prepoznati i otpad koji se nalazi u našim srcima. Jer bez toga duhovnoga otpada ne bi bilo ni problema s otpadom u Gospiću. To ne znači umanjiti štetu koju je napravio pojedinac, nego shvatiti da je i ona proizišla iz ravnodušnosti prema zlu koja nas sve zahvaća. Grijeh se u srcu gomila baš kao i smeće, a njegove su posljedice time opasnije što se dulje talože. Zato vjerujem da nas otpad u Gospiću ne poziva samo na čišćenje okoliša, nego i na pročišćenje nutrine. Ako svi osjećamo potrebu da se do zadnjega borimo za ovozemaljsku domovinu, još bismo se više morali boriti za onu vječnu«, objašnjava sugovornica.
Nema blagoslova bez čiste nakane
Iako je iz razgovora očito da gospićki mladi ne dopuštaju da njima ovlada strah, o budućnosti ipak ne razmišljaju bezbrižno. »Zbunjuju nas proturječne informacije koje pristižu svakoga dana, a teško je zadržati povjerenje u institucije kada ne dobivamo jasne odgovore. Svi volimo Liku i želimo živjeti ovdje. Ne razmišljamo o odlasku i ne očekujemo da se situacija riješe preko noći. Ali uznemirava nas što ne znamo što možemo očekivati u budućnosti«, napominje Lucija Ratković. »Mi smo narod koji mnogo šuti, a za mnogo toga trebali bismo izići na ulice. Vidimo da se to u Gospiću sada mijenja. Bez obzira na to jesmo li vjernici ili ne, ujedinjuje nas čista nakana: da pružimo bolju budućnost onima koji dolaze nakon nas. To ne može ostati bez blagoslova«, zaključuje Adriana Rudić.
Zajedništvo donosi mir
Obiteljsko gledište spram gospićke krize ponudili su Marko Štimac (31) i Josipa Vrban Štimac (31), roditelji troje malodobne djece i članovi »Legije Duha Svetoga«. »Prije tri godine djeca su se nakon prvih jesenskih kiša počela vraćati iz vrtića s probavnim smetnjama. Možda posrijedi i nije bilo zagađenje spornim otpadom, ali već smo tada počeli kupovati vodu u boci. I već se tada moglo primijetiti da loši rezultati analize vode dolaze s prevelikim zakašnjenjem«, primjećuje Marko Štimac. »Nažalost, medije više zanima tko je kriv i hoće li doći do promjena u vlasti nego konkretna rješenja i globalni razmjeri problema. Nestvarno je i zamišljati trud koji je trebalo uložiti da onečišćenje poprimi ove dimenzije.«
Sugovornik ističe i licemjerje poruka o ispravnoj vodi za piće. »Nitko ne riskira time što u javnosti popije čašu ličke vode. Ali samo ih naša obitelj godišnje popije deset tisuća. Bez sigurnosti u ispravnost vode to nalikuje na ruski rulet.« Iako iz opreza ne piju vodovodnu vodu, Josipa Vrban Štimac svjedoči da im mir trenutačno donose pouzdanje u Boga i župno zajedništvo. »U ovom trenutku lako je reći da ne bismo napustili Gospić jer pravi razmjeri onečišćenja još nisu poznati. Ali uz molitvu nema mjesta strahu.«
Objava MOLITVOM PROTIV ZAGAĐENJA »Otpad u Gospiću ne poziva nas samo na čišćenje okoliša, nego i na pročišćenje nutrine« pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
