Sve donedavno, i to godinama, sumnjivi se otpad bešumno i šutke odlagao u napuštenom industrijskom kompleksu bivšega poljoprivredno-prehrambenoga kombinata »Velebit« u Gospiću. Toksično smeće u Gospiću nalikuje na pandemijsko dijete. Više od pet godina kamioni natovareni lažnim deklaracijama ispuštali su teret na istoj lokaciji – dvije stotine metara od željezničke postaje. Svakoga dana, uglavnom noću, industrijski, građevinski ili medicinski otpad, domaći, slovenski, talijanski ili njemački, isporučen je Lici. Tri do četiri šlepera dnevno, desetak tisuća tona godišnje.
Smetlarska donacija Gospiću nije incident, nego dugotrajan proces. Stoga je razumno postaviti pitanje zbog čega je ovo ljeto posebno. Zašto baš ovih dana svi pričaju o višegodišnjem krijumčarenju smećem? Zbog čega su lokalni svjedoci, saborska oporba, odgovorne komunalne službe i, naravno, mediji tek nedavno otkrili toplu vodu? Odgovor, naravno, nije ekološki, nego politički.
Smeće je biznis stoljeća
Divlja ili neprikladna odlagališta otpada i smeća nisu nikakva novost u Hrvatskoj: »Crno brdo« u Donjim Biljanama (140 tisuća tona industrijskoga otpada), varaždinske bale (100 tisuća tona), ekološka bomba u Poznanovcu (13 tisuća tona), Ježdovec pokraj Zagreba, polja (izgorene) plastike pokraj Osijeka, Vrbovec Samoborski (osam tisuća tona), deponij Diklo pokraj Zadra, napušteni prostori »Istraplastike« u Pazinu… No u krivu su oni koji Hrvatsku smatraju El Doradom za odlaganje smeća. Jer smeće je biznis stoljeća.
Italija je europska prijestolnica ekološkoga kriminala u kojoj je mafija preuzela posao zbrinjavanja otpada (»Trokut smrti« pokraj Napulja), Rumunjska je odavna europska rupa za smeće, Španjolska je glavna tranzitna točka (hub) za diseminaciju lažno deklariranoga smeća, Poljska je groblje za njemačko smeće…
Ekološki kolonijalizam
U Francuskoj se svake godine u okolišu ilegalno zakopa milijun tona opasnoga otpada, baš kao i u Njemačkoj u kojoj se napušteni kamenolomi i šljunčare masovno iskorištavaju za deportaciju toksičnoga pepela iz spalionica ili kancerogenoga taloga iz kemijske industrije. Posebno je slikovit slučaj (ekološki napredne) švicarske tvrtke »Nestlé« koja zakapanjem otpadne plastike onečišćuje francuske izvore pitke vode (GK 14/2026). Naravno, vrtače, špilje, rudnici, jame ili guštare jeftinije su istočnoj Europi.
Cijena pravilnoga zbrinjavanja jedne tone opasnoga otpada, ovisno o vrsti, iznosi tri, pa čak i sedam tisuća eura. Krijumčari sa zapada, u divljem braku sa švercerima s istoka, obave to za pet do deset puta niži iznos. To je novi ekološki kolonijalizam u Europskoj uniji.
Vreće koje nitko ne će
Prema tome slučaj u Gospiću nije ekološki potres, nego agonija koja traje godinama, derivat globalnih procesa u kojima je Republika Hrvatska tek jedna koordinata u organiziranoj mreži ekološkoga kriminala. Ubojstvom recikliranja otpad se pretvorio u smeće – u vreće koje nitko ne će. Slične priče imaju sve članice Europske unije, u svim se državama netaknuta priroda ili napuštena skladišta (takozvani »smeđi pogoni«) pretvaraju u poljski zahod ili javni WC za neželjenu materiju. Ništa novo na Zapadu, ni u Gospiću. Nove su (u hrvatskim medijima) jedino krokodilske suze kojima se ne štiti priroda, nego osvaja politička pozicija.
Politika ili ekologija?
Da, ovo je ljeto postalo posebno jer je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta (USKOK) omogućio javnosti uvid u sudsko-vještački nalaz i mišljenje stručnjaka zaštite okoliša za lokaciju industrijskoga kompleksa Gospić, koje je izradio Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Nažalost čini se da su službeno izvješće i njegova dopuna (gotovo 400 stranica) lak plijen za obranu, a ne krunski dokaz za optužbu.
Pažljivim pregledom službenih dokumenata lako se otkrivaju statistički artefakti, traljava analitika, fiksacija na PFAS-ove kao konačne otrove (ili medijske babaroge), loša ekološka forenzika, proturječnosti, ignoriranje dodatnih kemijskih markera (poput dioksana, litija ili bisfenola A)… Nije zabranjen dojam, procjena ili upit – jesu li znanstveni dokazi, naručeni od USKOK-a, mala sabotaža ili nenamjerna pogrješka? Jer ondje gdje prestaje ekologija počinje politika.
Objava MREŽA EKOLOŠKOG KRIMINALA Cijela Europa (ni)je Gospić pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
