U srijedu 17. lipnja u 22 sata po hrvatskom vremenu počinje spektakl. Sudac označava početak utakmice između Hrvatske i Engleske, prve i najteže u skupini. Druge dvije Hrvatska igra protiv Paname 24. lipnja i protiv Gane 27. lipnja. Prvenstvo počinje već u četvrtak 11. lipnja utakmicom između Meksika i Južne Afrike. Počinje ludilo, rekli bi nogometni navijači. Svjetsko prvenstvo u nogometu uvijek je izvanredan događaj, koji u mnogim zemljama izaziva neku vrstu izvanrednoga stanja. Uzimaju se godišnji odmori, slobodni dani, bolovanja. Nogomet je jedina zanimacija u slobodno vrijeme, nerijetko i na poslu. Svjetsko prvenstvo vrijeme je uzbuđenja, a istodobno i specifične opuštenosti; u svakom slučaju naglašenih osjećaja, kad je svima najvažnija jedna stvar, lopta i pitanje gdje će ona završiti.
Nije svima. Samo nekoliko dana uoči početka svjetskoga prvenstva nogometni je svijet uzdrmala, iako ne pretjerano iznenadila, vijest koja svjedoči o nemilosrdnim borbama moći na rubovima nogometnoga igrališta. Legenda francuskoga nogometa, bivši predsjednik Europske nogometne federacije (UEFA) Michel Platini podnio je kaznenu prijavu protiv predsjednika Svjetske nogometne federacije (FIFA) Švicarca Giannia Infantina i još nekolicine nogometnih dužnosnika zbog navodne urote kojom je spriječen Platinijev izbor za čelnoga čovjeka Fife.
Platinijeva prijava nastavak je niza skandala u nogometu, športu koji je odavno prestao biti samo igra i prerastao u unosan posao. I ne samo to, nogomet je važan politički činitelj imajući u vidu njegovu motivacijsku snagu, utjecaj klubova i zvijezda na političko raspoloženje i izborni potencijal navijača. I u međunarodnom je kontekstu nogomet postao ulog u političkoj igri. Nije iznenađenje da je Infantino prije nekoliko mjeseci predsjedniku Sjedinjenih Država, jednoga od domaćina svjetskoga prvenstva, Donaldu Trumpu uručio »Fifinu nagradu za mir«.
Kad se nešto rabi u cilju političke motivacije, u prvi plan dolaze osjećaji. A teško je igdje zamisliti više osjećajnoga naboja nego u nogometu. Na neki je način nogomet s jednostavnošću svojih pravila i količinom osjećaja kao stvoren za manipulaciju javnošću, a samim tim primamljiv je i kao mehanizam politike. Nogomet je uvijek sredstvo identifikacije, unutar momčadi, među navijačima, unutar države. Nogomet je doista pozornica na kojoj se ističu političke poruke i odvijaju sukobi. Sjetimo se samo navijačkih poruka na hrvatskim stadionima, uz snažnu identifikaciju s vlastitim klubom, kao i lokalnu i regionalnu identifikaciju. Hrvatski navijači redovito se osjećaju pozvanima isticati poruke od nacionalnoga značenja. U tom smislu oni postaju politički činitelj.
Rat i mir
Romantičarski zanos športom rabi se i kao argument za dijalog, pa čak i za mirovnu politiku. U tom kontekstu često se podsjeća na utakmicu koju su njemački i britanski vojnici u Prvom svjetskom ratu odigrali na bojišnici. Na Badnjak 1914. spontano su izišli iz rovova iz kojih su do toga trenutka jedni po drugima pucali, ponudili su cigarete neprijateljima i zajedno dočekali Božić. Sutradan su se opet sreli, netko je donio loptu i odigrali su nogometnu utakmicu. Ubrzo nakon toga vratili su se u svoje rovove i nastavili pucati.
Ta zgoda upućuje u prvom redu na snagu Božića, na vjerske motive koji su u tom važnom trenutku prevladali političke. Ona svjedoči i o društvenoj ulozi nogometa, igre koja zbližava.
No postoji i još jedan primjer, koji govori o tome što se događa kad se nogomet uzme krajnje ozbiljno. Između Hondurasa i El Salvadora izbio je 1969. »nogometni rat«. Ne, nije riječ o nogometnom okršaju koji se u nogometnom žargonu ponekad naziva i ratom, nego o pravom ratu koji je izbio zbog nogometa. Tijekom kvalifikacija za svjetsko prvenstvo koje se 1970. igralo u Meksiku napetosti među navijačima obiju zemalja prerasle su u politički sukob koji je eskalirao zračnim napadima i kopnenom invazijom El Salvadora na Honduras. Rat je potrajao samo stotinjak sati, ali je pokazao kako nogomet zna rasplamsati naboj koji je dugo rastao zbog političkih, gospodarskih i socijalnih prilika u objema zemljama. Poznati su i drugi slučajevi nasilja povezanoga s nogometom, posebno u Latinskoj Americi, prema kojima hrvatska »zaluđenost« nogometom djeluje ipak bezazleno. Kolumbijski nogometaš Andrés Escobar ubijen je nakon što je zabio autogol na utakmici na svjetskom prvenstvu 1994. protiv domaćina Sjedinjenih Država.
Nacionalno pitanje
Navedeni primjeri pokazuju da važnost nogometa daleko nadilazi smisao same igre. Navijačke skupine mnogih klubova razvile su prave socijalne sustave s vlastitim normativnim ljestvicama i političkim ciljevima. Uz to utakmice nacionalnih momčadi izazivaju snažan osjećaj nacionalnoga zajedništva, čak i u zemljama u kojima on inače nije izražen. Mediji podgrijavaju raspoloženje oko utakmica i nameću teme, uključujući i one političke, koje se daju iskoristiti u širenju osjećaja.
Za političare, koji pred očima imaju birački potencijal, motivacijska uloga nogometa važan je izazov. To je slučaj i sada u Sjedinjenim Državama, koje su uz Meksiko i Kanadu domaćini svjetskoga prvenstva, posebice u kontekstu unutarnje polarizacije i međunarodnih napetosti vezanih za ulogu predsjednika Donalda Trumpa. Američki predsjednik na svoj specifičan način komunicira s javnošću, a nogometni spektakl u njegovoj zemlji pruža mu za to prikladnu platformu.
Istodobno svjetsko prvenstvo usmjerava pozornost i na unutarnje prilike u Sjedinjenim Državama, u kojima je nogomet tek nekoliko desetljeća prepoznat kao popularan šport. Nogomet su u Ameriku donijeli useljenici. Među ostalima i Hrvati u SAD-u okupljali su se u svojim nogometnim klubovima i tako širili popularnost te vrste športa. Useljenici su nogomet učinili popularnim i u Kansas Cityju, koji se danas smatra »nogometnom prijestolnicom« SAD-a, a oni ondje i dalje imaju najvažniju ulogu u tom športu. A politika američkoga predsjednika stvara teškoće ne samo navijačima iz brojnih zemalja koji žele doći na utakmice u SAD, nego i pojedinim momčadima, zbog strogih kontrola, teškoga dobivanja viza, pa sve do sustavnoga onemogućavanja čitavim navijačkim skupinama da uđu u zemlju. Probleme imaju i useljenici, oni koji šire popularnost nogometa u SAD-u. Stroga useljenička politika Trumpove administracije izaziva strah od racija i uhićenja.
Molitva za športske vrijednosti
Taj kontrast između lokalnih nogometnih zajednica i njihovih problema na jednoj i sjaja međunarodnoga nogometa na drugoj strani ilustrira i činjenica da će Fifa prema vlastitim navodima na ovom svjetskom prvenstvu imati rekordan promet veći od 13 milijardi američkih dolara.
Nogomet, kao i ukupni šport, važan je dio društva utoliko što potiče kreativnu energiju, ima važnu ulogu u zdravstvenom i socijalnom smislu, ali također sudjeluje u nastanku negativnih pojava u društvu. I papa Lav XIV. u molitvenoj nakani za lipanj pozvao je vjernike da mole za »športske vrijednosti«, kako bi šport uvijek promicao mir, bratstvo i zajedništvo.
Države fenomenu športa već odavno pristupaju sustavno. Športska politika obuhvaća mjere poticanja športskih aktivnosti u najširem smislu, od športskoga odgoja preko amaterskoga do profesionalnoga športa. Ona je nadležna i za izgradnju športske infrastrukture i pruža potporu velikim športskim događajima. Nadalje, država zakonima uređuje status športskih društava i saveza, kao i odnose među njima. Afera koja je nedavno izbila i kojom su zahvaćeni neki športski savezi, kao i Hrvatski olimpijski odbor, pokazuje upravo da šport, uz svoju kreativnu ulogu, može dovesti do težih poremećaja u društvu.
Države čak sklapaju sporazume kojima se reguliraju njihovi odnosi u području športa, a međunarodne športske organizacije imaju velik utjecaj na politiku. Čak je i Europska unija donijela svoja pravila o športu, u kojima se ističu vrijednosti koje promiče šport, a istodobno se blagajne Unije otvaraju za potporu športa. U Hrvatskoj je za šport nadležno odgovarajuće ministarstvo, koje se ujedno brine i za turizam, a postoji i Nacionalni plan razvoja športa, strateški dokument kojim država uređuje svoj pristup tomu području.
Športski i politički dočeci
Američki politolog David Easton svojedobno je opisao politiku kao dio društva koji drugim područjima društva dodjeljuje obvezujuće vrijednosti. Politika se miješa u sve, pa i u šport, ali šport u međuvremenu svojom atraktivnošću i nemalim gospodarskim potencijalom ima sve veći utjecaj na politiku. Šport, posebice discipline koje se ističu masovnošću i gospodarskom snagom, postaje politički činitelj. Posebice u medijsko doba, kad se šport sve više nameće kao zabava, ali i kao osobna i društvena motivacija, njegov utjecaj na politiku i njegova politička privlačnost sve su veći. Političari s ciljem jačanja vlastite popularnosti, a često i s ciljem potpore športu, posjećuju športske priredbe i druže se sa športašima. Upravo u Hrvatskoj šport je dospio u središte političkih napetosti početkom godine kad su zagrebačke gradske vlasti otkazale doček nacionalne rukometne vrste, koja je osvojila brončanu medalju na europskom prvenstvu. Razlog je bio protivljenje zagrebačke gradske vlasti nastupu Marka Perkovića Thompsona na dočeku. Vlada je iskoristila svoje ovlasti i organizirala doček, što je rezultiralo neuspješnom ustavnom tužbom zagrebačkih čelnika.
Političari se koriste športom i u kampanjama kojima žele pobuditi osjećaj građana za određene ciljeve, primjerice u promicanju zdravoga načina života ili borbe protiv diskriminacije. Upravo zbog toga uzajamnoga prožimanja športa i politike športske strukture nalaze se pred izazovom propitkivanja svojega djelovanja, omogućavanja transparentnosti i daljnjega usklađivanja s općim trendovima u društvu.
Politička dimenzija igre
To se posebice odnosi na nogomet, koji s plaćama igrača, sponzorskim ugovorima i pravima prijenosa ima golem financijski potencijal, a istodobno netransparentnim procesima dodjele domaćinstava velikim natjecanjima izaziva sumnju u nečasne poslove, sve do optužaba za kršenje ljudskih prava.
Nogomet je odavno prestao biti samo igra. Čak i igranje nogometa u malim klubovima zahtijeva organizacijske strukture, za koje su potrebni odgovarajući propisi i novac. No tko o tome odlučuje? Zakonodavac donosi okvirne propise, izvršna vlast mjerodavna je za prikladan razvoj športa, ali akteri unutar samoga športa, klubovi i savezi, imaju ne samo neposrednu ulogu u odgovarajućim procesima, nego su kao poveznica između športa i politike ključni činitelji u sustavu športa. Istodobno odluke unutar športskih struktura, često i onih najnižih, nisu lišene političkih konotacija, upravo zbog toga što igra često ima i svoju političku dimenziju.
Nogomet je zrcalo društva
U međunarodnim okvirima ta su pitanja još teža. Zašto se svjetsko nogometno prvenstvo nekad organizira u zemlji u kojoj ne postoji nikakva nogometna tradicija? Ili još ozbiljnije, treba li omogućiti domaćinstvo svjetskoga prvenstva zemlji koja krši ljudska prava, uključujući i prava onih koji izravno sudjeluju u održavanju športske infrastrukture. Brojne međunarodne športske priredbe opterećene su bojkotima potencijalnih država sudionica, ali i ti bojkoti ne slijede uvijek jednaka mjerila.
Nogomet je zrcalo društva, u njemu su vidljive društvene krjeposti i mane, ali on sam sve više utječe na izgled društva. I to ne samo u kontekstu identifikacije pojedinaca s istaknutim športašima i odgovarajuće motivacije, nego i u smislu nogometnih struktura kao političkih aktera, kao središta moći koje traže izravan utjecaj na političke odluke. Pitanja vezana za nogomet često su povezana s drugim važnim društvenim izazovima. Pitanje upravljanja Dinamom dugo je bilo politički problem, a pitanje upravljanja Hajdukom već niz godina izaziva dvojbe vezane za modele uspješnoga upravljanja velikim športskim sustavima.
Kad Hrvatska igra
U slobodnoj Hrvatskoj nogomet je postao važan sastavni dio društvenoga razvoja. I to ne u prvom redu u kontekstu gospodarskoga napretka, nego kao mehanizam oblikovanja društvenih posebnosti i prioriteta. Nogomet je u kulturološkom smislu važan dio hrvatskoga identiteta, prema unutra on motivira i utječe na druga društvena zbivanja, a prema vani, uz prirodne ljepote zemlje, daje velik doprinos ugledu Hrvatske. On potiče procese u drugim segmentima društva i time omogućuje odgovarajuće političke odluke. To pokazuje i primjer američkoga glumca hrvatskih korijena Johna Malkovicha kojemu je nedavno dodijeljeno hrvatsko državljanstvo. Malkovich je snimio film o Hrvatskoj, koji promovira hrvatski »način života« i koji će se po svijetu početi prikazivati upravo s početkom svjetskoga nogometnoga prvenstva.
Je li nogomet u prvom redu spektakl ili velika tvornica novca, s odgovarajućim zakulisnim igrama? Bit će da je i jedno i drugo. Ali nesumnjivo ima važnu ulogu u društvenim odnosima. Ne iznenađuje činjenica da će svjetsko nogometno prvenstvo u Sjedinjenim Državama, Meksiku i Kanadi pratiti više od 50 000 akreditiranih predstavnika medija.
JAKŠIĆ – OSIJEK Pobjeda igre
Objava NOGOMETNE VRIJEDNOSTI Nogometna igra između politike, spektakla i proizvodnje novca pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
