Nova Rača kod Bjelovara jedna je od hrvatskih sredina koje se mogu podičiti višestoljetnim kontinuitetom. Prvi spomen mjesta seže u davna vremena srednjega vijeka, u 13. stoljeće. Poznato je i da su 1312. godine, malo prije ukidanja templarskoga reda, upravo vitezovi templari u mjestu podignuli crkvu. Ona je i u temeljima današnje župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja služi i kao marijansko svetište Bjelovarsko-križevačke biskupije. Današnja je župa svoje konture dobila sredinom 18. stoljeća. Znakovito, dok je Europom tutnjao vihor Francuske revolucije, u Novoj Rači radilo se na duhovnom uzdizanju. Dio toga zamaha bila je i izgradnja župne crkve, koja je u svojoj velebnoj konstrukciji dovršena 1782. godine.
Župnik Mihil Gojani: »Češćim hodočašćima i mi učimo iz većih hodočasničkih središta kako jedno svetište treba funkcionirati. Polako uvodimo te novosti«Iako je riječ o sredini koja zajedno s okolnim selima ne okuplja više od dvije tisuće stalnih žitelja, ne može se reći da je danas Nova Rača izolirana od nekih suvremenih procesa. Preko malih i velikih ekrana i svih drugih medija do današnjih stanovnika dopiru različite ponude i »revolucije« suvremenoga svijeta. Ipak ono što se čuje na nedjeljnoj misi zasad ostavlja dublji trag. A u župi i svetištu u posljednje je vrijeme prilično uočljiv novi marijanski i hodočasnički zanos.
Svetište treba doprijeti do svih »rubova«
»Ranije se naša župa kao hodočasničko stjecište oslanjala na Veliku Gospu i Malu Gospu kao glavna proštenja. Na tragu poticaja pape Franje, koji je proglasio Jubilarnu 2025. te nas pozvao da budemo hodočasnici nade, i mi smo se počeli intenzivnije otvarati toj stvarnosti. Ponudili smo petnaestak različitih termina hodočašća. U našem se kraju od ranije znalo da za Veliku Gospu u Raču svi idu na ‘veliku mašu’. Sada želimo proširiti ponudu. Da to prepoznaju i branitelji iz naše biskupije, zdravstveni djelatnici, policija, vatrogasci, lovci. Na ovom je prostoru i nekoliko nacionalnih manjina koje drže do svojega identiteta – primjerice Čeha i Albanaca katolika. I tim skupinama možemo ponuditi nešto jedinstveno«, pojašnjava župnik i rektor račanskoga svetišta Mihil Gojani.
Da bi Nova Rača zaživjela s novim impulsima kao marijansko svetište, promišlja se i kako urediti prostor oko crkve. On je i inače zbog velike hladovine osobito atraktivan za velika ljetna i proljetna proštenja. Lijepo bi se u taj prostor uklopio i križni put. »Mi smo svjesni da naša biskupija nije velika i da još postoje neka mjesta na rubovima naše biskupije gdje se primjerice i ne zna što je to u Novoj Rači. Želimo i na taj način proširiti glas o sebi, da se i u tim sredinama ‘ustalimo’ kao biskupijsko marijansko svetište. Pomoć su nam u tome i naši lokalni mediji, ali najbolji medij su vjernici. Tko dođe u Novu Raču, tko ovdje doživi nešto posebno, bit će ujedno naš najsnažniji glas koji će druge vjernike privući ovoj sredini«, napominje župnik Gojani.
»I mi učimo iz većih hodočasničkih središta«
Nova Rača pripada Bjelovarskomu dekanatu koji čini trinaest župnih zajednica. Kada su velika proštenja i hodočašća u Novoj Rači, snažna su logistička potpora upravo župnici iz okolice. »Bez toga u našem svetištu teško bismo mogli ponuditi ono što je temeljno – ispovijed i euharistiju. Ujedno prilika je to i za osobniji susret sa svećenikom«, napominje župnik Gojani, koji je i sam rodom iz Nove Rače, a ujedno je župni upravitelj u susjednoj župi u Nevincu.
Župna se zajednica i sama počela intenzivnije otvarati hodočasničkim iskustvima. »Češćim hodočašćima i mi učimo iz većih hodočasničkih središta kako jedno svetište treba funkcionirati. Polako uvodimo te novosti – imamo svoju suvenirnicu, upisujemo mise na nakane hodočasnika. Trudimo se nekim novim projektima dati kontinuitet. Ako smo, primjerice, prošle godine imali prvo hodočašće branitelja, ove ćemo godine naglasiti da se radi o drugom hodočašću. Jedna od logističkih zaprjeka nam je i činjenica da u našem mjestu nema ugostiteljskoga objekta koji bi hodočasnicima mogao ponuditi i neku konkretnu okrjepu kada dođu. Ali kada su naša proštenja, za to se obično pobrinu lovci«, napominje župnik Gojani.
RIJEČI MLADE OBITELJI KOJA JE ODLUČILA OSTATI »Za nas je velik znak sigurnosti što u svojoj blizini imamo marijansko svetište!«
U Lurdu pronašli nove niti duhovne povezanosti
Župljanka Ljiljana Mrkalj i Jasenka Janeš potvrđuju da među vjernicima u Novoj Rači na lijep odaziv nailaze župnikove hodočasničke inicijative. Nedavno je župa hodočastila u Lurd. Nastale su ondje brojne uspomene, tkale su se ondje i nove niti koje sada čvršće povezuju župljane i duhovni tragovi koji ne će tek tako izblijedjeti. Jedan od njih je i pjevanje krunice na latinskom, u zajedništvu s drugim hodočasničkim skupinama iz raznih dijelova svijeta.
Ivana Pavlović Mikulić vjeroučiteljica je koja radi u Bjelovaru. Ona pomaže u radu suvenirnice. »Želimo i da preko suvenirnice ljudi koji dolaze u Novu Raču ponesu i neki materijalni trag koji će ih podsjećati na sve ono lijepo i sve duhovne plodove koje su ovdje iskusili. Odnedavno smo uveli i hodočasničku kavu. Oko njezine pripreme obično je angažiran moj suprug, a cilj je da makar tim znakom one koji dolaze počastimo i pokažemo da u našu župu, naše svetište dolaze zapravo kao k sebi doma… To i treba biti tako jer vjernici ovamo dolaze k svojoj Majci«, kaže vjeroučiteljica Pavlović Mikulić.
Novi polet unijet će obnovljene orgulje
Desna ruka župniku u mnogim operativnim poslovima vezanim za nedjeljne mise i mise tijekom tjedna jest sakristan Tomislav Stanković. Uhodani je to duo budući da su sakristan Stanković i sadašnji župnik Gojani u župnoj crkvi u Novoj Rači kao mladići zajedno ministrirali. »U ovoj sam crkvi prisutan i služim otkako znadem za sebe. Pamtim još i vremena kada je naša crkva bila punija. S bakom sam znao sjediti na stubama kod oltara. Pamtim i pjesmu žena na misama, i sada se naježim kada mi naviru ta sjećanja, ti glasovi… Crkva je osobito bila puna u godinama Domovinskoga rata«, napominje sakristan Stanković. »Sada je naš problem u tome da se rađa manje djece, stariji umiru, a mnogi su se i iselili iz ove sredine. Primjerice iz mojega razreda koji je činilo 22 đaka mislim da nas je samo sedmero ostalo u ovoj sredini, u ovoj župi«, dodaje Stanković, koji je otac četvero djece, a bavi se poljoprivredom.
Petnaestak glasova s kora animira nedjeljna misna slavlja i sve važnije svetkovine. Među njima su i »župni veterani« Vladimir Giacometti i Jurica Holek. Glasove zboraša uskoro će, najavljuje župljanin Giacometti, koji je i račanski »regens cori«, pratiti zvuci obnovljenih orgulja. »Naše orgulje pripadaju redu najstarijih orgulja za koje se znade u Hrvatskoj. One su djelo, pretpostavljamo, baroknoga majstora, iako ime autora zapravo ne znamo. Orgulje imaju jedanaest registara i potječu iz 1753. godine. Obnova je pri kraju, a kolaudacija nas čeka 11. listopada«, napominje Giacometti. »Ne pamtim da sam kao voditelj zbora prolazio kroz nekakve sukobe ili probleme. S ljudima se može raditi ako pristupamo sa strpljenjem i poštovanjem. Sada nam je zadatak privući mlade, da polagano osvježe naše snage«, napominje Giacometti.
Jezik Crkve povezuje potomke doseljeničkoga mozaika
Zbor i ministrantska zajednica u Novoj Rači jedini su »kanali« preko kojih se koliko-toliko uspijeva zadržati mlade da ostanu redoviti na misama. Krizmanika je petnaestak, isto toliko je i prvopričesnika i krštenih. Svake godine na te brojke dolazi dvadesetak sprovoda. Tako se i još snažnije osjeti manjak mladih koji nakon krizme nekako zapuste Crkvu i prestanu redovito pohoditi misna slavlja te se uključivati u život župne zajednice. Zato duhovne poticaje među onima koji su preostali, napominju nam župljani, zajedno sa župnikom moraju sijati vrlo pažljivo.
Župljanin Holek već je više od šest desetljeća uključen u život župe. Kao dječak ministrirao je, još u vremenima latinske mise, prije reforme Drugoga vatikanskoga koncila. Događaj koji na osobit način pamti iz tih dana bio je sakrament krizme koji mu je šezdesetih udijelio ondašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper. Nova Rača bila je tada sastavni dio Zagrebačke nadbiskupije. Kada nam je kazivao o župi iz vremena mladosti i njezinim usponima i padovima do danas, iseljavanjima i doseljavanjima žitelja, u glasu mu se mogao prepoznati i svojevrsni entuzijazam. Krajevi oko Bjelovara, naime, posvjedočili su tijekom prošloga stoljeća velikim mijenama stanovništva. Budući da je riječ o izrazito plodnim krajevima, na tu su zemlju trbuhom za kruhom dolazile obitelji iz raznih dijelova bivše Jugoslavije. I u Novoj Rači ima Hercegovaca, Bosanaca, ali i pripadnika albanske zajednice katolika. Riječ je zapravo o pravom doseljeničkom mozaiku. I do danas njihovi potomci u zajednicu unose i posebne tragove kulture i običaja svojih predaka. »Sve nas u istom ‘jeziku’ danas okuplja Crkva. Zato kod nas može i ‘kaj’ i ‘što’, pa i ‘ča’! Na koru bude pritom i simpatičnih epizoda. Primjerice jednoj je našoj pjevačici teško pjevati ‘k suncu prosi vsaka roža’. Taj ‘vsaka’ pravi joj problem, kazuje nam često, jer se u Bosni jednostavno tako ne govori«, zaključuje u šali župljanin Holek.
Nova Rača – Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije i marijansko svetište
Objava NOVI DUHOVNI IMPULSI NADOMAK BJELOVARA »Najbolji su medij vjernici« pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
