Supruga, majka i baka Mišela Combaj aktivna je župljanka župe sv. Petra i Pavla u Kašini, smještene na putu od Sesveta do Marije Bistrice. Još je i aktivna odgojiteljica savjetnica u dječjem vrtiću »Leptir« u Sesvetama posvećena vjerskomu odgoju predškolske djece.
Rođena je 16. travnja 1966. u Zagrebu. Živjela je u Belovaru, u sesvetskom kraju. Mama joj je bila Pavica, djevojački Županić, rodom iz Kumrovca. Bila je trgovkinja, radila je u struci. Tata Josip Hermeščec bio je profesionalni vozač iz Belovara. Njih su se dvoje upoznali u bolnici, oboje su liječili bubrege. Oboje su se izliječili, a ljubav je u bolnici planula. Vjenčali su se u crkvi kod kapucina u Dubravi i skrasili se s Josipovom obitelju u Belovaru. S Mišeline tri godine preselili su se u novu kuću u Belovaru koju su izgradili. Dobili su i mlađega sina Ivicu, koji i sada živi u Belovaru, neoženjen je.
Zajedništvo umjesto hladnoće
»Roditelji su nam bili prilično strogi«, pripovijeda Mišela. »Mama je držala sve konce u rukama. Mislimo da nas je dobro odgajala. Tata je bio popustljiviji, emotivniji, ali je glavnu ulogu prepuštao mami. Odnos s Bogom gradi se od djetinjstva. Barem je kod nas bilo tako. Na moj je odnos s Bogom, osim jako zaposlenih roditelja, utjecala moja baka Ana.
Ona me od najranijega djetinjstva učila prvim molitvama, izrazima zahvalnosti i važnosti odlaska u crkvu tijekom godine, a osobito prilikom velikih kršćanskih blagdana. Posebno mjesto u sjećanjima na te dane imaju odlasci na polnoćke. Crkva je bila udaljena nekoliko kilometara i put do nje vodio je kroz snijeg koji je škripao pod nogama. Zanimljivo je da težina puta i hladnoća ne žive u mojim sjećanjima, nego samo zajedništvo i radost iščekivanja Božića. Pripadali smo župi Presvetoga Trojstva u Moravču pokraj Sesveta, do koje smo imali 7 kilometara. Ondje sam primila svoje prve sakramente, a biblijske pripovijesti iz tadašnjega katekizma pamtim još i sada. Upravo su ti prvi susreti s vjerom, obiteljskom molitvom i crkvenim zajedništvom postavili temelje mojega odnosa prema Bogu.«
Vrijednost malih zahvalnosti
»Osnovnu sam školu završila u Soblincu, a srednju u pedagoškoj pokraj Kamenitih vrata u Zagrebu. Maturirala sam 1984. Za svoj sam životni put odabrala rad s djecom rane i predškolske dobi pa sam nakon završenoga studija na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu više od trideset godina zaposlena u dječjem vrtiću ‘Leptir’ u Sesvetama. Od 2003. posvetila sam se vjerskomu odgoju. Završila sam dodatnu naobrazbu za provođenje katoličkoga vjerskoga odgoja na zagrebačkom KBF-u. Stečeno znanje nastojala sam utkati u svakodnevni odgojno-obrazovni rad. Uz sve ostale segmente razvoja djeteta, posebno sam poticala i duhovnu dimenziju, svjesna da je ona neodvojiva od cjelovitoga razvoja djetetova bića. Dijete doživljavam i tjelesno, i emocionalno, i socijalno, i intelektualno i duhovno pa mu treba omogućiti cjelokupan prostor za pitanja o životu, zahvalnosti, ljubavi, dobroti, smislu i odnosu prema Bogu i cijelomu stvorenomu svijetu. Jasno, dužnost je svake osobe koja sudjeluje u pripremi djeteta za život da ga svojim primjerom uputi na istinske životne vrijednosti. Tijekom godina rada brojne su generacije djece i njihovih roditelja imale priliku podići svijest o vrijednosti svakodnevnih malih zahvalnosti, molitava, međusobne brige i pouzdanja u Božju ljubav. U svakodnevnim situacijama djeci sam vjeru nastojala približiti na njima razumljiv i blizak način – kroz igru, razgovor, priče, pjesme, likovna i scenska izražavanja, obilježavanje blagdana i različite projekte.«
Uspomene dugogodišnjih hodočašća djece, roditelja i odgojitelja
»Posebno mjesto u mojem radu zauzimale su priredbe i predstave koje sam s djecom pripremala za izvedbu pred roditeljima te obogaćivanje božićnih misnih slavlja u crkvi Svih svetih u Sesvetama. Kroz takva događanja djeca su bila aktivni sudionici zajedništva koji su svojim trudom i kreativnošću pridonijeli životu zajednice. U mojem radu posebno mjesto imaju uspomene dugogodišnjih hodočašća djece, roditelja i odgojitelja u svetište Majke Božje Bistričke. To su uistinu bili putovi ispunjeni vjerom, zajedništvom i ljubavlju, te posvećenje obitelji Majci Božjoj Bistričkoj. Mnogi roditelji dobili su priliku pružiti primjer svojoj djeci o tome kako se vjera živi, što je postalo temelj za nastavak tradicije vjere u budućim naraštajima. Upravo sam u tome otkrila mnoge dobrobiti za djecu i roditelje u svojem pozivu. Svoja promišljanja, iskustva i primjere dobre prakse imala sam priliku prezentirati na raznim stručnim skupovima. Tijekom pedagoške godine 2022./2023. radila sam na Katoličkom bogoslovnom fakultetu kao vanjska suradnica i predavačica sa s. Amabilis Jurić na kolegiju ‘Religiozni odgoj djece predškolske dobi’. A 2019. i 2020. u svojoj sam sadašnjoj župi sv. Petra i Pavla u Kašini vodila skupinu prvopričesnika na njihovu putu priprave za sakrament. Moja mi je župa vrlo važna. Rado se odazovem u aktivnosti na poziv svakoga župnika.«
Dijete najviše uči promatrajući svoje roditelje
Kada sam se u siječnju 1986. udala, odmah sam se uključila u život kašinske Crkve. U njoj sam sa suprugom Stjepanom Combajem, rođenim 1965., osnovala obitelj. On je iz Blaguše, gdje smo i danas. Automehaničar je. Našu sam djecu rodila na posebne dane, Mirtu 25. prosinca 1986., na Božić, a Mislava 6. siječnja, na blagdan sveta Tri kralja 1992.
Mirta je po struci prof. njemačkoga i mađarskoga, radi u školi, ima svoju obitelj, supruga i tri sina. Žive u Belovaru. Sin je na istoj adresi, oženjen je, ima jednu djevojčicu. Marketinški je stručnjak. I sama sam rođendan nekoliko puta proslavila na Uskrs. Trudila sam se Mirti i Mislavu od najranijih dana približiti vjeru. Nastojala sam ih odgajati u ljubavi prema Bogu, čovjeku i svim stvorenjima od Boga stvorenima. Željela sam im vlastitim životom biti primjer i pokazati da vjera nije samo riječ ili običaj, nego način života koji se očituje u ljubavi, zahvalnosti, praštanju, pomaganju i pouzdanju. Naš dan počeo bi kao zahvalnost i predanje Bogu, uz molbu da nas vodi u svemu što činimo. Završetak dana bilo je vrijeme zahvalnosti za sve što smo činili te oprost i predanje onih stvari koje su nas opterećivale. Kao majka pokušala sam im to prenijeti vlastitim primjerom jer dijete najviše uči promatrajući svoje roditelje. Vjerujem da se, kada uz navedene vrijednosti kročimo kroz život, lakše nosimo s izazovima s kojima se susrećemo na životnom putu.«
Kada se vjera živi u obitelji, ona postaje dar
»Tijekom mojega odrastanja odlazak na hodočašća u svetište Majke Božje Bistričke bio je izraz naše zahvalnosti i pouzdanja u beskonačnu zaštitu Majke Božje. Nakon udaje, kao obitelj, odlazimo i na hodočašća u svetište Majke Božje Gorske u Loboru, koje je ukorijenjeno u tradiciji suprugove obitelji. Ta hodočašća prema svetim mjestima za nas su vrijeme zajedništva i predanja ljubavi naše nebeske Majke. Upravo su ti osjećaji i obiteljska tradicija ono što smo primili, nastavili živjeti i prenositi svojoj djeci. Molitvom krunice nastojala sam potaknuti svoju obitelj na okupljanje i zajedništvo i na razumijevanje važnosti da svoje bližnje i sve što nosimo u srcu možemo povjeriti Božjoj ljubavi.
Kada danas pogledam svoju djecu, sada već odrasle ljude koji imaju svoje obitelji te svoje osobne i profesionalne izazove, sa zahvalnošću promišljam o godinama njihova odrastanja i shvaćam da sam uz Božju pomoć uspjela pronaći prave riječi, donijeti ispravnu odluku i usmjeriti ih kada je postojala potreba za tim, jer roditeljstvo je najveći Božji dar i treba ga poštovati kao put ljubavi, odgovornosti i učenja tijekom životnih izazova. Kada ih gledam kako odgajaju svoju djecu, osjećam radost. U njihovim riječima i postupcima prepoznajem nešto od onoga što sam im pokušala prenijeti. Jer kada se vjera živi u obitelji, ona postaje dar koji se tiho prenosi iz srca roditelja u srce djeteta. Ono što sam kao dijete primila: prve molitve, zahvalnost i ljubav prema Bogu i Crkvi, tijekom života pretvorilo se u osobno iskustvo i odgojno poslanje – osobno i profesionalno.«
Zašto uvijek isti laici?
Objava ODGOJITELJICA U VJERI MIŠELA COMBAJ Vjera nije samo riječ ili običaj, nego način života pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
