U biblijskoj poruci za 18. nedjelju kroz godinu (Mt 14, 13-21) Glas Koncila br. 31 od 2. kolovoza 2026. obrazlaže da se neishranjen narod u pustinjskom kraju ponašao na ljudski način, odnosno bojao se katastrofe za vlastiti život i nije nastojao naći rješenje, nego se, po današnjem rečeno, ponašao kao »gotovani«. Isus sve vidi i kaže (svojim učenicima): »Nahranite ih vi« i time potiče promjene. U nedjeljnoj homiliji o istoj temi o pet kruhova i tri ribice propovjednik na misi kojoj sam prisustvovao obrazlaže da je Isus govorom pridobio mnoštvo da otvori svoje zavežljaje (s hranom) jer je slutio da zbog ljudskoga egoizma svatko čuva svoje zbog moguće još veće oskudice. Dakle Isusovim je govorom svladan ljudski egoizam, čime dolazi zajedništvo i dostatnost u hrani. Kako to povezati s naukom Crkve da je to jedno od Isusovih čuda, tj. da je Isus na neshvatljiv način umnožio kruh i ribice kako bi nahranio mnoštvo od nekoliko tisuća. Vaš odgovor cijenim i na njemu zahvaljujem.
Čitatelj
Po onome što ste napisali čini nam se da svećenik – propovjednik na misi nije doveo u pitanje naučavanje o Isusovim čudima, pa i o čudu umnažanja kruha. Prije svega Isus je Kruh života, a prati ga mnoštvo baš zato što su vidjeli njegova čuda ozdravljenja. Istodobno Isus vidi i sve njihove duhovne, duševne i fizičke boli i teškoće, pa tako primjećuje da su gladni, a nemaju dovoljno hrane. Ljudi je bilo, jednostavno, previše, a svako mjesto gdje bi se moglo kupiti kruha predaleko. Teško da bi za toliko ljudi netko mogao i platiti dovoljno hrane. Kada se učenicima, na Isusov poticaj, javio dječak s pet kruhova i dvije ribice, shvatili su da je i to premalo za mnoštvo. Slobodno možemo reći da su i drugi možda imali nešto hrane za sebe – kako je rekao propovjednik – ali nisu bili spremni podijeliti. Zato Isus uzima ono što je dobio – tih pet kruhova i dvije ribe – te ih umnaža da bi bilo dovoljno za sve. Kako piše dr. Ivica Čatić (vjeraidjela.com), »čovjek može stupiti u odnos s drugim samo ako dijeli svoj kruh s njim, ako dijeli svoje vrijeme, snagu… ako dijeli svoj život s njim«. »Dijeliti svoj život s drugim / živjeti za drugoga najviša je mogućnost koju čovjek može živjeti. No ne će li onda ugroziti svoj život? Ne će li onda njemu ostati manje života? Da ide naprijed ili natrag, da dijeli svoj život ili da ga čuva za sebe da mu ne uzmanjka? Kao potpora toj dilemi Isus umnaža kruh i tumači njegovo značenje. Čovjek je doista stavljen u misterij: spašava svoj život ako ga razdaje, a gubi ga ako ga ne dijeli. No Isus će u ovom poglavlju Evanđelja potvrditi ne samo da čovjek svoj život zadobiva ako stupa u odnos s drugima i ako ga dijeli, nego će kao kruh pravoga čovjekova života istaknuti sinovski odnos prema Ocu nebeskomu i bratski prema svim ljudima. Ne samo da takav kruh postoji, nego je on jedino što može hraniti istinski život.« Stoga pretpostavljamo da je propovjednik upozorio baš na to: da je potrebno malo više naše velikodušnosti, odricanja, spremnosti da s drugima (po)dijelimo ono što imamo – i da je onda, uz Božji blagoslov, moguće da će svi imati dovoljno, tako da svi budu siti – i zemaljskih i nebeskih dobara. A posebno da se svi mi, danas, nasitimo Kruhom života – Isusom – pod euharistijskim prilikama kada smo na misi.
Objava PET KRUHOVA I DVIJE RIBICE Isusovo čudo ili ljudske slabosti? pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
