Kako vrijeme protječe, aktivnosti europskih zakonodavaca i visokih sudova pokazuju da se sve više sužava prostor za izražavanje pozitivnih mišljenja o potrebi posebne zaštite života od začeća do prirodne smrti, obitelji utemeljene na braku muškarca i žene te djece i mladih od navodno znanstveno utemeljenih pogubnih mišljenja o mogućnosti promjene biološkoga ili pravnoga spola ili »roda«, kao i od pretjerane seksualizacije od najranije dobi i promicanja spolno riskantnoga i devijantnoga ponašanja.
U presudi Komisija protiv Mađarske iz travnja ove godine Sud EU-a utvrdio je da državni zakonodavci ne mogu donositi zakone kojima bi se, protivno europskim vrijednostima, propisala zabrana ili ograničenje pristupa maloljetnika sadržajima koji prikazuju ili promiču rodne identitete koji ne odgovaraju spolu dodijeljenu prilikom rođenja, promjenu spola ili homoseksualnost. Tako su, unatoč jamstvu zaštite nacionalnih identiteta, države članice izgubile velik prostor diskrecije u uređenju vlastite države u tako osjetljivim pitanjima poput organizacije obrazovnoga sustava i zaštite djece.
Nova »etnička manjina«
Komisija i Sud ponovno su, kao i u slučaju pitanja zaštite nerođenih (usp. presudu SPUC Grogan iz 1991.), moralno-etičkomu problemu zaštite djece i prava roditelja da samostalno odlučuju o njihovu odgoju pristupili ponajprije s ekonomskoga gledišta zaštite slobode pružanja i primanja usluga. Pritom je Sud veću težinu dodijelio slobodi promoviranja navedenih sadržaja. Legalizacijom eutanazije u sve većem broju država članica (primjerice u Francuskoj je takav zakon izglasan u Nacionalnoj skupštini u srpnju ove godine, unatoč protivljenju gornjega doma, Senata, u sva tri čitanja), uskoro će se i pitanju zaštite umirućih pristupati isključivo kao legitimnoj »zdravstvenoj usluzi« koja se smije reklamirati i u državama članicama u kojima je ona zabranjena.
Država dakle prema toj presudi ne bi smjela povoljnije tretirati tradicionalnu obitelj i brak muškarca i žene, nego bi trebala štititi pluralizam mišljenja i uvjerenja. Sud zaključuje da prikazivanje ili promicanje rodnih identiteta (uključujući različite osobne zamjenice), promjene spola ili homoseksualnosti nije automatski suprotno najboljim interesima djeteta. Tako su zapravo ljudi skloni spolno devijantnim ponašanjima umjetno izdvojeni u posebnu društvenu skupinu, analogno etničkoj manjini, koju država ne smije stigmatizirati ili predstavljati opasnom za djecu. Pravni »inženjeri« ne znaju granice.
Opasnost i za krjeposti čistoće
Presuda zapravo daje pravni temelj za stajalište prema kojem svi ljudi koji promiču tradicionalan odgoj i obitelj automatski diskriminiraju druge i drugačije. Prema tome roditelji ne bi smjeli na temelju svojih uvjerenja odgajati vlastitu djecu »binarno« kao rođene djevojčice i dječake ako neka stručna osoba ili aktivist u vrtiću ili školi utvrdi da dijete, prema njegovu mišljenju, naginje drugomu spolu (rodu) ili nečemu trećemu (»ono«, »oni«?). Roditelji možda ne bi smjeli ni usmjeravati djecu na to da razvijaju krjepost čistoće prije braka, izvan braka i u braku.
Sud je prvi put utvrdio zasebnu povredu članka 2. UEU-a, u kojem se navode vrijednosti na kojima se Unija temelji i koje su zajedničke svim državama članicama, pri čemu je ocijenjeno da mađarski zakon sadržava usklađen skup diskriminirajućih mjera kojima se očito i osobito teško povrjeđuju prava nesrodnih osoba, uključujući transrodne ili neheteroseksualne osobe, kao i vrijednosti poštovanja ljudskoga dostojanstva, jednakosti i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina.
Ako propišu spolni odgoj protivan katoličkomu nauku
Nejasno je kakve će to sve posljedice imati na mogućnost školovanja djece u katoličkim školama ili kod kuće (homeschooling) kao alternative državnomu školstvu, osobito nakon što zakonodavci ili lokalne vlasti propišu spolni odgoj protivan katoličkomu nauku i druge sadržaje koji odvraćaju djecu od njihovih roditelja, koji, prema kriterijima današnjih elita, nisu »ukorak s vremenom«. Za to će, nažalost, država i oni koji njome upravljaju imati na raspolaganju i više nego dovoljno vremena ako i kada se doista uvede cjelodnevna nastava.
Upozorenje iz 19. stoljeća
Svaki katolički roditelj i član Božjega puka u našem narodu imat će šansu trgnuti se i dignuti glas protiv toga. Riječ je o sličnim tendencijama kao kada su u 19. stoljeću hrvatsku domovinu htjeli ponijemčiti i pomađariti. Prepuštanje brige sustavu, državi i kojekakvim aktivističkim udrugama moglo bi za nekoliko godina pretvoriti djecu u nove »Nijemce« i »Mađare«, koji više ne će razumjeti jezik i vrijednosti naših starih.
U korijenu problema leži činjenica da su članovi današnjih europskih elita očito potpuno izgubili smisao za sveto i prirodno. Što ima bolje i ljepše od obitelji s majkom, ocem i djecom? Jasno, život piše različite priče i nenadane okolnosti mogu dovesti do situacija u kojima dijete izgubi jednoga ili oba roditelja, bilo zbog njihove smrti bilo zbog oduzimanja roditeljske skrbi u slučaju zlostavljanja i zanemarivanja. Međutim stavljati znak jednakosti između nekih novih oblika mahom privremenoga zajedničkoga života i tradicionalne nuklearne obitelji suprotno je i evolucijskomu pojmu »nastavka vrste« i sakramentalnomu značaju ženidbe. Istodobno, kao što smo vidjeli na primjerima iz Švicarske i Švedske, promotori novih dogma o razlikovanju cijeloga spektra cisrodnih i transrodnih osoba žele okrenuti djecu protiv vlastitih roditelja, pod izlikom državne brige za tzv. spolna prava djece.
Odnarođivanje školstvom
Zato je školstvo osobito važno jer, tijekom godina, primjenom određenoga kurikula i jezika nastave ono može potpuno promijeniti vjerski, nacionalni i lokalni identitet društvene zajednice. Nije čudo da su osvajači i vlastodršci uvijek pokušavali na taj način odnaroditi djecu i formirati nove naraštaje prema vlastitomu ukusu i potrebama. Na to će svakako trebati paziti prilikom rasprave o uvođenju cjelodnevne nastave.
Roditelji prema nizu međunarodnih konvencija i nacionalnih ustava imaju zajamčeno pravo odgajati djecu u skladu s vlastitim uvjerenjima. Oni su to svoje pravo samo delegirali obrazovnomu sustavu. Ne može država sebi prisvajati isključivo pravo odlučivati o odgoju i obrazovanju djece koju nije ni začela ni rodila. Suprotno bi bilo moguće jedino u totalitarnim društvima. Ne trebamo se ugledati ni na zapadne zemlje koje zbog imigracije imaju negativan odnos prema roditeljima koji ne govore jezik države domaćina ili pripadaju određenim ekstremnim skupinama koje u određenim slučajevima odbijaju zdravstvenu skrb. Naprotiv, ovdje su zapravo na djelu europski centri moći koji gotovo cijele narode srednje Europe žele »preodgojiti« prema nekakvim nakaznim vrijednostima.
Što kada europska sredstva presuše?
Objava PRAVNI »INŽENJERI« NE ZNAJU GRANICE Nove ideologije traže novi preporod pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
