– Evo nam se opet, s dva mirna zagrebačka brdašca, zavadiše dva predsjednička srdašca… – pjesnički započinjem uobičajeno subotnje druženje »kluba 65+« na jutarnjoj kavici. – Sad se pak svađaju oko paradiranja hrvatskih vojnika na pariškoj vojnoj pisti, i tko li im to može narediti ili zabraniti!? Kako li se nikad ne prepiru zbog onih drugih »ponositih« povoraka, kako li se ne svađaju oko »šaranovih jama« ili »jazovaka«?! Kako se ne potuku zbog antifašističkih komemoracija partizanskih zločina ili zbog potrebe prebrojavanja jasenovačkih žrtava? Kako li se ne svade i oko toga koju manjinsku gusku treba stalno šopati, a kojoj većinskoj treba svaki euro »zaštopati«? Kako li se tu uvijek jednoglasno slože ili jednoglasno odšute?! Tek jednom, za vukovarski dan, prirediše nam dvije kolone… Zato, nekako sam sumnjičav je li im i ovo sada baš prava svađa ili tek igrokaz? Vodvilj, kabinetski kabaret za raju, za skretanje koncentracije s istinski koncentriranih problema…
– A meni je najbolje – prekida me Toma, drugi od nas trojice najhrabrijih u cuclanju crne kave na pragu novoga crvenoga alarma – sjetiti se kako su nas političari nakon Tuđmanove smrti uvjeravali da nam je samo u ratu trebala takva vlast »jednoga gazde« te kako će skupa s njime pokopati i predsjednički sustav, a zavladat će Sabor i Vlada jer ćemo, »kao Njemačka i napredni Zapad«, ubuduće imati predsjednika »za kojeg nitko i ne zna«, a jedina mu je zadaća hodati po lukrativnim večerama, sa sličnim marionetama. Kadli ono, ne vrijedi to kod nas! Svaki novi predsjednik u tili čas »pretvarao« se u Tuđmana, sve do ovoga zadnjega… Govorahu »neće više biti Tuđmana«, a evo ih danas imamo dva odjednom! Oba glavna, najglavnija!? Nekako, sve mi se vidi da je… »Tuđman živ!«
– Dobro je ako je Tuđman… – počeškah se po ostatcima raslinja na glavi (ljubomoran na Matanovića) – jer kako nam predsjednici drčno zbore i kako se ponašaju, makar i glumili, meni se čini da je i »Tito živ«!
– Što ti veliš, Debeli? – nasilu Toma uvlači u razgovor i trećega, zadubljena u mobitel. – Je li to prava svađa ili samo »predsjedničko prigovaranje« za odvlačenje pozornosti s pravih tema i problema?
– Naprotiv! Oni su meni baš riješili moj trenutačno najveći problem, a to je ovo sramotno izbacivanje »Vatrenih« sa SP-a! – iznenadi nas Debeli, valjda i više no što je Paskoje Debelja na »ribanju« iznenadio Hektorovića. – Na primjeru tog nesretnoga hrvatskoga generala i načelnika Hrvatske vojske naši predsjednici baš su mi plastično dočarali kaj se onom sirotom norveškom sudcu događalo na toj sudbinskoj tekmi Hrvatske i Portugala! Nije zaprav’ taj »fućkavac« nit’ kriv kaj smo ispali… Jer, on je prvo poslušno, valjda prvom nalogodavcu, produljival utakmicu u beskraj, kol’ko god treba da mi dademo gol, ali… Kad je već pokazal na centar, tad mu je drugi gazda promenil direktivu, a norveški sudac da sačuva glavu živu… »profućkal« je naskroz! Baš sve kao i u ovom našem predsjednikovanju.
Objava PREDSJEDNIKOVANJE I »PRIGOVARANJE« Tko to tamo zapovijeda pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
