Ove je godine Nobelova nagrada za kemiju dodijeljena trojici istraživača koji su uspjeli napraviti nove strukturne oblike pod nazivom MOF (metal-organic-framework). To su konstrukcije od metala, organskih spojeva i – šupljina. Nešto poput zeolita, malih mineralnih kaveza ili poput lego-kockica koje se slažu i stvaraju mreže neobičnih oblika i svojstava.
Prvi autori
Zanimljivo, ni jedan laureat nije iz Sjedinjenih Američkih Država ni Europske unije. Ideja o MOF-ovima pripada Richardu Robsonu iz australskoga Melbournea, a pravi razvoj tih molekula započeli su Susumu Kitagawa iz japanskoga Kyota i Omar Yaghi, Palestinac iz jordanskoga Ammana. Yaghi je najveći dio posla obavio na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju. Nešto poput našega nobelovca Vladimira Preloga, Hrvata iz Sarajeva, koji je svoja kemijska otkrića obavio u Švicarskoj.
Čemu služe MOF-ovi?
Izum molekulskih slagalica pokrenuo je lavinu laboratorijskih istraživanja u istom smjeru. Svi žele složiti nove i nove kombinacije šupljikavih polimera pa danas postoje MOF-5, MOF-74, MOF-177… Do danas je pripravljeno više od 20 tisuća različitih derivata. Neki su bezvrijedni, neki su obične imitacije, a neki imaju korisna svojstva. Strukture MOF-ova su često egzotične pa znanstvenicima bude maštu i želju da sudjeluju u potjeri za molekulskim konstrukcijama neopisanima u literaturi.
Takva laboratorijska utrka, naravno, javnosti nije zanimljiva, sve dok neki srećković ne naleti na MOF izvanrednih svojstava i jasne primjene. To su onda otkrića zbog kojih rastu investicije, vrijednosti dionica, a moguće i ekološki problemi. Očekuje se da će se primjenom MOF-ova riješiti problem skladištenja vodika, ukloniti višak ugljičnoga dioksida ili ubrzati važne reakcije u industriji. Neki MOF-ovi mogu hvatati vlagu iz pustinjskoga zraka tijekom noći, a zatim ispuštati vodu, kad se zagriju, tijekom dana. Neki mogu efikasno odvajati plinove, ali znatnija tehnološka uporaba tih spojeva još ne postoji.
Kemija imitacije
Trenutačno su MOF-ovi uglavnom kućni ljubimci u laboratorijima u kojima se odvija natjecanje u ljepoti, veličini ili pak bizarnosti pripravljenih struktura. To je ono što se u kemiji često naziva »i ja, kemija« ili »me too chemistry«; to je povik kojim autori tvrde da i oni imaju novu strukturu, novi derivat, nepoznati analog… To je kemija imitacije, istraživanje kada inovacija postaje kopija.
U masovnoj proizvodnji kopija posebno prednjače kineski znanstvenici. Ne postoji ništa što nema kinesku verziju: automobil, računalni bot ili MOF. Ali to su verzije, a ne originali. I to je jedan od razloga što kineski kemičari (ni fizičari) nisu nikada dobili Nobelovu nagradu. A vjerojatno je ne će dobiti još godinama jer laureat je onaj koji idejom, a ne replikom, otvara prozore, širi horizonte, misaone vidike… Iako se s kineskim adresama potpisuje najviše znanstvenih radova na svijetu, iako kineski istraživači prednjače u kvantitativnom doprinosu svjetskomu znanju, njihov je pristup ograničen školom oponašanja.
Prva i posljednja?
Samo je jedna Nobelova nagrada dodijeljena kineskim znanstvenicima: 2015. godine nagradu iz medicine dobila je Tu YouYou jer je otkrila lijek protiv malarije. Ona nije objavila ni jedan važan znanstveni rad, nije doktorirala niti je bila znanstvenica ni profesorica; ona je godinama doslovno pretraživala stare ljekaruše i slučajno naletjela na recept za artemizin. Tradicionalni kineski herbarij pretvorila je u modernu farmaciju. Radila je upravo onako kako Kinezi najbolje znaju – rutinske procedure, opsežne analize i beskonačno ponavljanje. To su prepoznali članovi švedskoga odbora na institutu Karolinska i proglasili YouYou laureatkinjom. Doduše, odluka je bila i politički motivirana – njezin izbor bio je kritika jednopartijskoga sustava kojega je YouYou bila žrtva.
S druge strane članovi Kraljevske švedske akademije za znanost još čekaju neku prijavu iz Pekinga ili Wuhana kojom će se ugodno iznenaditi najbolji kemičari ili fizičari svijeta. Da se napokon i Kinezi pridruže Australcima, Japancima, Palestincima, Hrvatima…
Objava PRIGOVOR ZNANOSTI Nobelova nagrada za šuplje molekule pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
