Nastavljajući niz susreta vezanih uz majčinstvo, razgovarali smo s dr. Josipom Nemet, majkom petero djece i molekularnom biologinjom zaposlenom na Institutu »Ruđer Bošković« u Zagrebu. Osim prisutnosti u vlastitoj obitelji, dr. Nemet na različitim javnim predavanjima osvjetljava važne činjenice neurorazvoja djece i mladih, kako bi unijela jasnoće u suvremene stranputice koje u djeci nerijetko žele vidjeti odrasle osobe. Odnedavno je predsjednica udruge »Obitelji 3 plus« koja okuplja roditelje brojnije djece. Razgovor se poveo o iskustvu majčinstva, odnosu između majčinstva i duhovnosti te kritičkom vrjednovanju suvremenih medijskih narativa.
»Moj je poziv biti dom«
Na pitanje o vlastitom pozivu Josipa Nemet odgovorila je polazeći od edenskoga poziva žene i muškarca. »Moj je poziv ponajprije biti dom, ognjište i utočište svojemu suprugu, koji mi je Božjom milošću darovan na putu prema Nebu. Naše je putovanje prelijepo upravo u svojoj jednostavnosti: jedan običan muškarac koji zna i želi ljubiti i jedna obična žena koja je radosno raspoloživa za njegovu ljubav«, rekla je sugovornica. »Iz toga našega zajedništva proizlazi i poziv koji zapravo nije moj, nego naš – primanje plodova naše ljubavi, naše djece. Ističem da je poziv naš jer upravo u našem zajedništvu, našim razgovorima, osmijesima i zagrljajima naša djeca rastu i razvijaju se.
Suprug i ja od zaručništva nismo imali veće čežnje od one da imamo mnogo djece koju ćemo ljubiti i oblikovati u istinski slobodne ljude, tražitelje istine, dobrote i ljepote, ljude koji će u svojoj zrelosti biti sposobni prepoznati, upoznati i zaljubiti se u svojega Stvoritelja. U pozivu roditeljstva muž i žena najsličniji su svojemu Stvoritelju. Obiteljski dom mjesto je gdje čovjek istinski i u punini stvara. Nismo stvoreni da koristimo, nego da sustvaramo«, istaknula je.
»Moj je poziv ponajprije biti dom, ognjište i utočište svojemu suprugu, koji mi je Božjom milošću darovan na putu prema Nebu. Naše je putovanje prelijepo upravo u svojoj jednostavnosti: jedan običan muškarac koji zna i želi ljubiti i jedna obična žena koja je radosno raspoloživa za njegovu ljubav«Lijepo i teško majčinstva
»Posebno su mi dragocjeni i trenutci žrtve za one koje ljubim. Živjeti za dobro drugoga, darivati sebe drugomu – zaista ne vidim radosnijega načina postojanja. Paradoks je ljubavi da upravo kada sebe najviše darujete, najviše i dobivate«, pojasnila je. »Najteži trenutci bili su prerani rastanci od naše nerođene djece. To je golema ljubav koja mora čekati da bude razmijenjena i to je zaista bolno. Međutim u vjeri i nadi ta bol na neki otajstven način u sebi nosi i radost. Također najteže je promatrati patnju ljubljene osobe i biti u nemogućnosti tu patnju preuzeti na sebe. To su trenutci u kojima čovjek najdublje može osjetiti otajstvo naše Majke Marije pod križem. Sama otvorenost životu ujedno je i ‘da’ Bogu za križ i za patnju. To je prihvaćanje unaprijed svega – radosti i boli. To je svojevrsni bianco ček. Međutim najdublja bol koju mogu zamisliti bila bi da dijete koje mi je povjereno odbaci Onoga koji jest Ljubav«, rekla je sugovornica.
Zahvalna za petero djece
»Milošću Božjom suprug i ja uvijek smo bili otvoreni životu. Zahvalni smo za troje naših malenih koji su rođeni za Nebo prije nego što smo ih mogli primiti u naručje, a zahvalni smo i za ovih petero koje još moramo vratiti Gospodinu. U našem slučaju veći je izazov bio rasti u ljubavi prema Očevoj volji da nam nije odlučio darovati više djece.«
Na danas potrebno pitanje je li majčinstvo predstavljeno kao nedostižna zadaća, kojoj nikada nismo stručno dorasli, dr. Nemet odgovorila je iz perspektive znanstvenice i majke. »Problem nije u znanosti, jer ona je traganje za istinom, nego u intelektualnoj oholosti suvremenoga čovjeka zbog koje smo zaboravili Božju mudrost, mudrost Onoga koji je Tvorac života, mudrost utisnutu i u našu biologiju kao svojevrsno sjećanje vrste. Prestali smo razgovarati s Logosom i zatvorili se u vlastite umove. G. K. Chesterton tradiciju naziva demokracijom mrtvih. On govori o kulturi, ali slično vrijedi i za biologiju. U nju je utisnuta mudrost milijardi živih organizama koji su preživjeli, razmnožili se i podigli potomke sposobne stvarati nove jedinke. Kroz milijune godina evolucije organizmi su se oblikovali kroz odnos, zajedništvo i suradnju. Mladunci su odgajani da postanu odrasli koji žele stvarati nove generacije. Tako je i ljudska vrsta, barem do ovoga suvremenoga trenutka, usmjeravala nove naraštaje prema očinstvu i majčinstvu, prema svrhovitomu odraslomu životu koji živi za druge, a ne samo za sebe«, rekla je dr. Nemet. »Velik problem vidim u modernističkim pristupima čovjeku koji ga seciraju i svode na jednu dimenziju. Čovjek se više ne promatra kao cjelovito biće, nego kao skup nagona, osjećaja ili individualnih želja. Još većim problemom smatram rascjep sa zdravim razumom koji se dogodio nakon pojave kontracepcijske pilule. Tada je spolnost odvojena od svoje temeljne životvorne svrhe – stvaranja novoga života. Posljedice toga rascjepa danas su posvuda vidljive: žena je postupno izgubila dodir sa svojom biologijom jer, kao čuvarica života, više ne zna što zapravo čuva. Također, odvajanje spolnosti od stvaranja novoga života dovelo je do relativizacije dubine spolne različitosti te ljepote komplementarnosti muškarca i žene. U takvu ozračju počeli su se širiti psihološki pristupi koji zanemaruju temeljne biološke i neurobiološke zakonitosti ljudske osobe i njezina razvoja. Takva psihologija, lišena biologije i ukorijenjena više u idejama nego u stvarnosti čovjeka, postupno je postala svojevrsna religija našega doba. Opsjednuta je osjećajima pojedinca, a svrhu čovjeka tumači kroz samoispunjenje i samodostatnost. Za biće koje je po svojoj naravi duboko relacijsko takav pogled nužno vodi unutarnjoj fragmentaciji i gubitku vlastitoga identiteta. Zaboravili smo da je roditeljstvo prije svega ljubavni odnos, a ne projekt. Zaboravili smo da je dijete dar, a ne proizvod«, istaknula je dr. Nemet.
Uloga supruga i oca djece
Na pitanje o ulozi supruga i oca u životu žene i majke Josipa je odgovorila »strategijom za nebo« svojega supruga Josipa. »Jednom mi je prilikom objasnio da će u Nebo doći tako da me nasmijava. Budući da mu ne želim kvariti plan spasenja, koji drugi izbor imam nego da se smijem? Kroz život sa svojim suprugom naučila sam da muškarci imaju duboku potrebu darovati se ženi. Mislim da muškarac, poput Adama, u ženi ne prepoznaje samo tjelesnu privlačnost, nego smisao vlastitoga načina postojanja. Adam nije uzdahnuo samo nad ženskim tijelom, nego nad cijelom osobom koja je stajala pred njim. U tome vidim nešto duboko upisano u ljudsku narav: čežnju za zajedništvom muškoga i ženskoga, zajedništvom darivatelja i primateljice ljubavi. U muškarcu postoji snažna želja da se svidi ženi, da je razveseli, zaštiti, zadivi i usreći. Uvijek mi se činilo neobičnim da se taj dar našega vremena tako često promatra sa sumnjom. Ideologije su nas uvjerile da su muškarac i žena suparnici, a živo iskustvo govori upravo suprotno. U prirodi, osim nagona za preživljavanjem, teško je pronaći snažniju silu od privlačnosti između muškoga i ženskoga«, istaknula je dr. Nemet.
»Djecu ne rađaju politike«
»Jasno da su materijalne mjere važne. Obitelji trebaju priuštivo stanovanje, kvalitetno zdravstvo i obrazovanje, pravedan porezni sustav te konkretne porezne i druge olakšice koje će odluku za roditeljstvo učiniti društveno prepoznatom i vrjednovanom povlasticom. Međutim mislim da treba postaviti i jedno dublje pitanje: jesu li naše društvene politike uopće usklađene s onim što znamo o ljudskoj naravi i razvoju djeteta? Djecu ne rađaju politike, nego konkretne žene. Zato demografska politika ne može biti samo pitanje ekonomije, nego i razumijevanja biologije, psihologije i dubokih ljudskih čežnja. Biologija mnogo snažnije oblikuje naše odluke i ponašanje nego što moderni čovjek često želi priznati. Kao biologinja smatram da bi društvo mnogo ozbiljnije trebalo uzimati u obzir spoznaje razvojne neurobiologije, razvojne psihologije i drugih bioloških znanosti. Danas vrlo dobro znamo da su prve godine života vrlo važne za emocionalni razvoj, osjećaj sigurnosti, razvoj samoregulacije, empatije i sposobnosti uspostavljanja zdravih odnosa. U toj su ranoj fazi majka i malo dijete povezani na osobito intenzivan biološki i emocionalni način pa prerano ili neželjeno razdvajanje može ostaviti posljedice i na majku i na dijete. Kod djeteta se one odražavaju na obrasce privrženosti, osjećaj sigurnosti i emocionalno funkcioniranje kasnije u životu, a kod majke na osjećaj stabilnosti, zadovoljstvo i radost majčinstva te na spremnost i želju za još djece«, rekla je dr. Nemet. »Zbog toga vjerujem da bi svaka majka trebala imati stvarnu mogućnost ostati uz svako svoje dijete tijekom najranijega razdoblja života, barem tijekom prve tri godine, ako to želi. Društvo bi trebalo omogućiti da žena koja želi posvetiti to vrijeme svojoj djeci ne bude zbog toga financijski kažnjena ili društveno podcijenjena. Posebno smatram da bi društvo trebalo snažnije prepoznati doprinos velikih obitelji. Podizanje većega broja djece ulaganje je u budućnost cijele zajednice«, pojasnila je, ističući da društvo mora ozbiljnije štititi prostor djetinjstva.
Majčinstvo i odnos s Bogom
Objava RADOST I KRIŽ MAJČINSTVA (IV) »Svaka bi majka trebala imati stvarnu mogućnost ostati uz dijete barem tijekom prve tri godine« pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
