– Hajde, Vilko, narugaj se u svojoj rubrici malo s našim političarkama i političarima koji se uzajamno nazivaju »stokom« i »gamadi«, i što li im još ne padne na pamet, ako ju imaju… Ili to njima »padne na glupost«? A odmah potom, združeni i puni morala, pozivaju nas obične ljude na razumijevanje i toleranciju ilegalnih migranata, nametljivih »istospolaca«, ovih i onih… – lijepo mi nakon nedjeljne mise Toma »bilda« nadahnuće, dajući mi temu za temom. – Ili opleti po ovim lunaticima koji nam u »Lisinskom« priređuju koncert partizanskih pjesama! Kako li samo nisu odabrali Hipodrom, s obzirom na to da je njihov superheroj drug Tito »jašio (nas) na čelu kolone«? I »konjodrom« bi im bio besplatan kao i koncertna, a tamo su mogli doći »svi milijuni« ljubitelja te krvavo dobre pjesme. Zanima me samo jesu li koncert započeli vukovarskim hitom »o salati i Hrvatima«? Ili »sentišem« o šumama i gorama, s punim jamama? Za svako novootkopano grobište nevinih komunističkih žrtava imaju oni stari partizanski hit! Pjeva se njima…
– Daj se narugaj s ovim zagrebačkim »možemovcima« koji nam na dan Oluje »nemreju« priredit besplatan koncert, ali »možu« za Dan antifašizma. Pa nam na Europski trg dovedu Balkan, bend letećih dinosaura koji su preživjeli raspad Jugoslavije »ostavši Jugosi«. I njima bi bolje odgovaral Hipodrom, možda bi im bil i pretijesan za sve njihove »ekshibicionizme«? – Debeli nastavi tu igru »komu se narugati«. – Dobro da nisu za sobom dovukli one »kazališne umjetnike« koji izvode pornopredstave za limače do 8 godina, tol’ko prostačke da je čak i »slobodoumna« Istra »zastenjala« šokirana viđenim. Narugaj se malo s tim, napiši im kaj su partizanske komunjare delale takvim perverznim muškićima koji se ljubakaju, i to pred klincima…
– Ma, kako se tomu rugati, kako to ismijavati kad ja od svega toga… ridam, plačem od srama!? Kad se u svemu tome osjećam kao budala! – odgovaram utučen. – Čemu god se od toga narugao, rugat ću se sebi, tebi, svima nama, poštenim Hrvatima i vjernicima… Jer bez mene, bez tebe, bez nas i bez stranaka kojima dajemo svoj glas… toga ne bi bilo! Mi to financiramo, mi biramo te saborske, županijske, gradske i druge poslenike, koji nam onda podvaljuju »bolesnoće« kao »kulturu«! Morao bih se tad rugati baš svima, sve do sabornika iz prvoga saziva ili čak branitelja pa im, parafrazirajući petokrake zločince, predbaciti kako »nisu dovoljno pomeli, dok su metlu u rukama držali«…
– Pa hajde, rugaj se sebi – podbode me Željac – pa se narugaj drčnom splitskom don Anti koji se samomu sebi narugao kad je na zub uzeo našeg srebrnog Zlatka, brata mu vjernika, i prišio mu kako misli da »Bog i Gospa navijaju za Hrvate«. A izbornik nikad to nije rekao, samo se usudio svjedočiti svoju vjeru. Zar nam to svima nije zadaća? Biti vjernik ne samo u crkvi, nego i na radnom mjestu, moliti za kolege i za uspjeh u poslu jer…
– … Tako Bog postaje naš »dvanaesti igrač« bez obzira na rezultat, a ionako se tek kod sv. Petra »broje golovi«. Amen! – završih, zahvalan im što mi ispisaše kolumnu.
Objava RUGAJMO SE SAMI SEBI Otkud da počnemo? pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
