Nagrađivana sveučilišna profesorica Osječanka Slavica Dodig u mirovini piše radove iz područja laboratorijske medicine te knjige i članke s biblijskom tematikom. Nedavno je objavila novu knjigu »Roditeljstvo – biološko, socijalno i duhovno: Skrb za djecu od prapovijesti do naših dana«, posvećenu vlastitoj obitelji u izdanju »Medicinske naklade«.
Uz Svjetski dana djedova, baka i starijih osoba, čija je tema »Blago čovjeku koji nije izgubio nadu«, autorica se rado odazvala na razgovor za Glas Koncila, u kojem se dotaknula teme roditeljstva i uloge djedova i baka, promišljajući o tome kako potaknuti mlade na zahvalnost i brigu za starije.
Majčina i očeva uloga
»Želja za pisanjem knjiga rodila se dvije godine prije odlaska u mirovinu. Potrebna je hrabrost za iznošenje vlastitih misli javnosti. Starost unosi nov pogled na pisanje, riječi se biraju pažljivije, odgovornije, sa sviješću da napisana riječ treba imati smisao i čitateljima. Objavila sam 10 knjiga s biblijskom tematikom, knjigu o jestivim korovima, a nedavno i knjigu o roditeljstvu. Biblija mi je trajna inspiracija jer mi je vjera duboko ukorijenjeno i nepokolebljivo obiteljsko nasljeđe i način života. Knjige koje sam pisala ostavština su mojim potomcima jer sam ih posvetila njima. Zahvalna sam ‘Medicinskoj nakladi’, ‘Kršćanskoj sadašnjosti’ i udruzi ‘Bonus’ jer su omogućili da tekstovi ugledaju svjetlo dana«, rekla je naša sugovornica Dodig, župljanka zagrebačke župe sv. Petra, koja u reviji »Kana« od 2020. godine piše za rubriku »Zlatno doba«.
Knjiga o roditeljstvu autoričin je pokušaj da na 158 stranica objasni mijene kroz koje su prolazili odnosi roditelja prema djeci, skrb o djeci, njihov odgoj i školovanje, a pokrenula je pitanje problema djece koja nemaju roditelje ili roditelji ne obavljaju svoju dužnost. »Roditeljstvo je važan dio identiteta žene i muškarca, a tijekom povijesti doživjelo je velike preobrazbe. Majčina je uloga tisućljećima bila vidljivija jer majka nosi čedo u utrobi, uspostavlja s njim emocionalni odnos od začeća, rađa ga, doji, njeguje te se o djetetu brine osobito prvih godina života, dijeleći mu svoju ljubav. Otac kao pater familias svojoj je obitelji u prvom redu morao osigurati egzistenciju. Danas žene nisu samo domaćice i majke, nego imaju svoje zvanje i zanimanje, a očevi nisu samo emocionalno distancirani hranitelji obitelji, nego su aktivno uključeni u mnoge sfere djetetova života. Roditeljstvo traje od trenutka kad roditelji postanu svjesni da su začeli dijete, tijekom djetinjstva i adolescencije, i onda kada djeca napuste roditeljski dom i steknu svoju obitelj. Pravo na život je dar koji pripada svakomu čovjeku, bez obzira na dob, sposobnosti i nesposobnost, kvalitetu života ili zdravlje«, rekla je sugovornica, koja je naslovom svoje nove knjige željela istaknuti da su za razvoj djeteta jednako važne uloge majke i oca i kako je potrebno da roditelji ostvare funkcionalnu obitelj.
Roditeljske uloge kroz povijest književnosti
Starost kao vrijeme blagoslova i milosti
»Iako najviše razmišljamo o biološkom roditeljstvu, ne smijemo zanemariti da postoje i drugi oblici roditeljstva, kao što su i od davnih vremena uvriježeni oblici socijalnoga roditeljstva, poput posvajanja djece i udomiteljstva, potom sve češći oblici biološko-socijalnoga roditeljstva koje se odnosi na genetsko i gestacijsko majčinstvo. Svi ti suvremeni oblici biološko-socijalnoga roditeljstva ispunjavaju pravo odraslih na roditeljstvo, ali ne rješavaju brojna bioetička i emocionalna pitanja koja se odnose na pravo novorođenčeta, a kasnije djeteta. Duhovno se roditeljstvo može promatrati kroz duhovni odgoj vlastite djece, ali i kroz prizmu odgojnoga djelovanja žena i muškaraca koji nisu iskusili biološko ili socijalno roditeljstvo. Duhovni očevi i majke pomažu mladima u duhovnoj nadgradnji koja će duhovnim sinovima i kćerima pomoći da duhovnost prenose na sljedeće generacije. Ti potonji duhovni vođe usmjereni su na služenje, vjerni su i predani Radosnoj vijesti«, rekla je sugovornica.
Osvrnula se i na Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba: »Papa Franjo smatrao je da je starost dar, a da su bake i djedovi poveznica među generacijama kako bi se mladima prenijelo životno iskustvo i iskustvo vjere. Bake i djedovi prvi su vjeroučitelji i vjerovjesnici svojim unucima. Družeći se sa starijima, mladi nesvjesno upijaju znanje, iskustvo, mudrost i duhovnost prenošene tisućljećima. Stariji bivaju zadovoljni i žive u nadi da će se životne poruke, vjera i kršćansko svjedočanstvo prenijeti u budućnost. Odnosi među ljudima rađaju se i uče u djetinjstvu, kada dijete od svojih roditelja uči kako se treba ponašati prema starijima koji s vremenom bivaju bolesniji i slabiji. Ovih nas je dana papa Lav XIV. podsjetio da je starost vrijeme blagoslova i milosti, da su starije osobe prvi svjedoci nade, naglašavajući da je neizmjerno važno da mlađi sa starijima uspostave odnose koji mogu dati dostojanstvo onima koji se osjećaju usamljeno, zaboravljeno i napušteno.«
Ustrajati u dobroti
Naša sugovornica smatra da je odgovorno roditeljstvo mnogo više od pukoga biološkoga rađanja djece te da bi trebalo biti životni poziv obogaćen stvaralačkom snagom.
»Zadaća biološkoga, socijalnoga i duhovnoga roditeljstva odgajanje je nadahnutih, samostalnih, mudrih i empatičnih pojedinaca koji će biti nositelji odgovornih, snažnih i prosperirajućih zajednica. Tako odgojeni mladi ljudi znat će se othrvati ovisnostima koje vrebaju na svakom koraku. Mladima želim da ustraju u dobroti, brizi za bližnje i ukorijenjenoj vjeri te da se nauče mudroj upotrebi umjetne inteligencije koja može postati njihova snaga i saveznik, a ne virtualni gospodar. Važno je znati iskazivati iskrenu zahvalnost onima koji su ih odgajali i podučavali jer će, kad odrastu, stečene životne vrijednosti i spoznaje moći prenositi budućim naraštajima«, poručila je Slavica Dodig.
Objava SLAVICA DODIG UZ SVOJU NOVU KNJIGU Duhovni roditelji pomažu mladima da duhovnost prenose na sljedeće generacije pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
