STOPAMA BL. GIUSEPPEA PUGLISIJA, SVEĆENIKA ŽRTVE TALIJANSKE MAFIJE Ubojicu je pogledao i uz osmijeh rekao: »Čekao sam to!«

Mlade u Brancacciu u Palermu grabio je iz ralja mafije i pokazivao im »ono što pakao nije«. Povjerovavši don Pinu, oni su povjerovali i Kristu

Pješačili smo već gotovo sat vremena. Daleko iza nas ostale su glasovita katedrala, Normanska palača, zgrada opere i vreva na raskrižju Quatro Canti i duž ulice Maquede… Palermo s razglednica zamijenio je splet asfalta i betona. Pod hitrim koracima dizali su se oblaci prašine. Ona se brzo »lijepila« na bijele športske tenisice. Završnu dionicu puta činila je uska cesta, omeđena čas visokim zidovima, čas ogradama s bodljikavim žicama. U daljini se nazirala i građevina nalik tornju. Kao na Bliskom istoku, na razgraničenju između Izraela i Palestine! Ipak, bili smo još uvijek u Italiji, na Siciliji. Stigli smo u Brancaccio.

Idealist u teškim godinama za idealiste

Vjerojatno ne postoji stanovnik Palerma, pa ni stanovnik cijele Sicilije ili ostatka Italije, koji nema baš nikakvo znanje ili mišljenje o Brancacciu. Desetljećima je ta palermska četvrt slovila kao »tvrđava« mafije. Tim su se ulicama širile brojne nedaće – od siromaštva, reketa i šverca do droge i drugoga teškoga kriminala. Bilo je tako i početkom devedesetih, kada je ondje na službu župnika župe sv. Kajetana došao svećenik Giuseppe Puglisi. Nekoliko svećenika prije njega odbilo je biti župnikom na tako tešku terenu. Svećenik Puglisi vjerovao je da je on vojnik Crkve i da svojega nadbiskupa nikako ne može odbiti.

S jedne strane ulaza u crkvu sv. Kajetana s velike nas je slike pozdravio široki osmijeh don Pina – kako ga od milja zovu u Brancacciu. S druge strane pozdravljao nas je s fotografije smiješak pape Franje, kao spomen na njegov pohod Palermu i župi 2018. godine. Te je godine papa pohodio i desetak minuta udaljenu stambenu zgradu ispred koje je uvečer 15. rujna 1993. don Pino ubijen, ušao je i u Puglisijev skromni stan, pretvoren u spomendom… Na početku pontifikata pape Franje, 25. svibnja 2013. Giuseppe Puglisi je beatificiran. Bio je to prvi slučaj da je Crkva beatificirala žrtvu talijanske mafije. Tijelo bl. Giuseppea Puglisija danas počiva u palermskoj katedrali.

Tijekom našega posjeta Brancacciu, dok je trajao zalazak sunca, dva smo osmijeha i župnu crkvu pokušali »uloviti« fotoaparatom. Dovoljno da se pritom počnu »lijepiti« pogledi. Bilo je očito da smo ondje došli iz nekoga sasvim drugoga svijeta. No ipak je valjalo prići skupini ljudi pred crkvom. Odmah se razvio živ razgovor. Pod ruku nas je uzeo jedan stariji gospodin i vodio prema ulazu u crkvu. Don Pina on je osobno poznavao, s njime je surađivao. Nismo doznali njegovo ime – no za sebe je rekao da je evangelik, što je svakako neobična pojava za tradicionalno katolički Palermo i Siciliju.

Temperamentno je naš sugovornik, uz brojne gestikulacije i za talijanski jug karakteristično otezanje »ou«, prepričavao kako je don Pina progonila i zastrašivala mafija. Iako je i sam rođen u Brancacciu u skromnoj radničkoj obitelji, s pravom »metodologijom« rada mafije i krvne osvete Giuseppe Puglisi upoznao se pobliže kada je kao mladi svećenik služio po selima u unutrašnjosti Sicilije. Naš je sugovornik Puglisijevo vrijeme u Brancacciu sažeo u nekoliko riječi: »Ma, jednostavno, on je bio veliki idealist.« No teške su to bile godine za idealiste. Mafija, premda ranjena velikim sudskim procesima kasnih osamdesetih, bila je 1992. još toliko snažna da je eksplozivom teatralno raznijela dio autoceste nedaleko od Palerma kojim je prolazio sudac Giovanni Falcone. Bombom je u Palermu nedugo nakon njega ubijen i sudac Paolo Borselino. Po tom dvojcu danas ime nosi palermska zračna luka.

1 od 12

»3P« i danas služi kao znak raspoznavanja

Brzo se pred nama pojavio i župnik Sergio Ciresi. Predstavili smo se i rekli zašto smo došli u Brancaccio. Bilo je to 14. rujna, na »uočnicu« velikoga spomena koji se u župi slavi svakoga 15. rujna, na obljetnicu don Pinova mučeništva. Kazujemo da je i u Hrvatskoj prevedena knjiga »Ono što pakao nije« u kojoj je književnik Alessandro D’Avenia, rođeni Palermitanac, ukoričio dojmljive dane bl. Pina Puglisija u Brancacciu. Na prvu pomalo začuđen, a onda i radostan što don Pinov glas premašuje obale Sicilije i Apeninskoga poluotoka, župnik Ciresi srdačno nas je primio u župi. U spomensobi, malo uoči večernje mise, pokazuje nam na veliku vitrinu u kojoj je očuvano liturgijsko posuđe i razni predmeti kojima se služio don Pino. Na službu u Brancaccio svećenik Ciresi došao je prije nešto više od godinu dana.

Život župe, kazuje nam župnik Ciresi, nose raznolike skupine. Među njima je i zajednica mladih »I Care«, osnovana 2014., koja se bavi djecom i mladima s ulice. Župa blisko surađuje i s biskupijskim centrom »Padre Pino Puglisi« te s trima školama na području Brancaccia, od kojih jedna nosi ime po don Pinu. Iduće se godine očekuje i otvaranje dječjega vrtića. Župa ima i zajednicu laika koji pomažu svećenicima u susretu s bolesnicima i nemoćnima. Okupljaju se i ministranti, zboraši, obiteljska zajednica. Projektom »Obećana zemlja« župna se zajednica »hrva« s teškoćama ne bi li se na zemljištu koje je oduzeto župi izgradilo igralište. Nakon nekoliko župnikovih rečenica brzo se moglo zaključiti da je u Brancacciu skraćenica »3P« – kako su »padra Pina Puglisija« zvali njegovi učenici – i dalje znak raspoznavanja, crta razgraničenja.

Nastavlja se don Pinova »pedagogija ljubavi«

Srce župe i dalje je na relaciji župna crkva – centar »Oče naš«, projekt koji je još 1991. pokrenuo don Pino Puglisi. Centar danas pomaže više od 600 potrebitih. On je okupljalište djece i mladih, baš kao i u don Pinovo vrijeme, ali i susretište sa starijima. Pomaže i kao centar za prihvat majki suočenih s teškim materijalnim prilikama. Centar nudi i instrukcije iz različitih školskih predmeta i svoje odgojne i obrazovne programe, napominje župnik Ciresi. Župa često ugošćuje različite skupine hodočasnika iz Italije, a odnedavno i drugih dijelova svijeta. Najčešći su hodočasnici stopama don Pina mladi. »Naše sjećanje na don Pina živi se konkretno, ne samo komemorativno. U župi i Centru volimo reći: ‘Župnik je i dalje don Puglisi.’ Moja je zadataća u Brancacciu da kao svećenik nastavljam prenositi don Pinovu ‘pedagogiju ljubavi’: slušati obitelji i mlade, graditi mreže solidarnosti, ići na margine, graditi zajedništvo«, govori nam župnik Ciresi i dodaje: »Nastojimo strpljivo tkati odnose. Svjesni smo da nismo sami jer je krv mučenika sjeme novih kršćana.«

Glavne su brige u Brancacciu, u materijalnom pogledu, znatan broj onih koji žive u oskudici. Nedostaje pritom i kvalitetnih javnih služba. Vidljiv je i svojevrsni jaz između nešto razvijenijega dijela naselja u kojem živi srednja klasa i dijelova »dubokoga Brancaccia«, koji su ondje znani kao »via Hazon« te »Stati Uniti«, napominje župnik Ciresi. »Mnoge se obitelji snalaze radeći povremene poslove ili živeći od malih obrta. Ima i slučajeva zarađivanja nekim ilegalnim putovima. Ima i ljudi koji rade u poljoprivredi te tako donose hranu na svoj stol. Ne treba zaboraviti i da su samoća i gubitak nade danas jednako teški oblici siromaštva«, kazuje nam župnik.

U svim tim teškoćama i dalje se kao »rješenje« nude različite kriminalne strukture. »Ali ova četvrt nije samo mafija. Ovdje živi mnogo poštenih ljudi, koji rade, odgajaju djecu i pokušavaju hoditi uzdignute glave. Svijest o poštovanju zakona danas je veća nego devedesetih. Ali ne možemo reći da je mafijaški ‘kulturni virus’ nestao«, dodaje župnik Ciresi.

Krv koja je potekla da ispere grijehe

Do mjesta don Pinova mučeništva poveo nas je kapelan u župi sv. Kajetana Gabriele Virga. Na putu od župne crkve zastali smo pred velikim muralom – na njemu je bio lik don Pina uronjen u crvenilo, u boju mučeništva. U donjem desnom rubu murala istaknuto je bilo »3P« – kratki nadimak koji su »padru Pinu Puglisiju« pridali njegovi učenici. Prošli smo i pokraj kuće koja je u don Pinovo vrijeme bila utočište za mlade majke, najčešće tinejdžerke, suočene s trudnoćom i teškim materijalnim prilikama. Mnoge je odvraćao od pobačaja, podupirao ih savjetom, pa i materijalno – sve samo da ne bi olako upale u vrtlog mafije. Polako se mračilo kada smo došli do spomenobilježja, mjesta na kojem je don Pino pao, oboren hitcem iz neposredne blizine. Nije na mjestu preminuo, ali je pred ulazom u zgradu potekla velika količina krvi. Ta je krv, podsjetio je kapelan Virga, potekla da ispere grijehe Palerma. Zajedno s mladim kapelanom izmolili smo kratku molitvu i dodirnuli spomenobilježje. Rastanku s Brancacciom nisu pripale teške riječi. Ali jest jedno obećanje – a to je bila molitva za njegove pastire i hrabre stanovnike.

Mafija je nevidljiva, ali prisutna

Kada smo pohodili župu u Brancacciu, bio je 14. rujna, večer uoči godišnjice mučeništva bl. Pina Puglisija. Nakon misnoga slavlja okupio se u župnoj crkvi kružok vjernika, među kojima je bilo i onih koji su don Pina osobno poznavali. Tako nam je jedan stariji župljanin prepričao kako je baš prije 33 godine, 14. rujna, posljednji put blisko susreo don Pina. A kako je don Pino proživio svoj posljednji dan u životu, 15. rujna 1993.? Ustao je u zoru. Ujutro je i popodne imao dva vjenčanja. Također je odradio nekoliko važnih susreta – s predstavnicima javnih vlasti oko mogućnosti izgradnje škole u Brancacciu te još nekoliko razgovora u župi. Navečer su ga pred ulazom u zgradu dočekala dvojica egzekutora koje je poslala lokalna mafija. Ubojica je kasnije priznao da ga je don Pino pogledao i uz osmijeh rekao: »Čekao sam to!« Bilo je znakovito i što na taj datum Crkva slavi i Blaženu Djevicu Mariju Žalosnu, koja se baš na Siciliji časti na osobit način.

»Mafiju danas ne ćete vidjeti negdje na ulicama Brancaccia. No ona postoji. Mi je vidimo danas po plodovima njezina djelovanja«, nadovezala se s. Eliana Massimi, koja je već nekoliko godina uključena u život župe u Brancacciu. Mafija je – a to je opće mnijenje u Palermu – prisutna u svim »strukturama«. Ona je stvarna i nije nalik »folkloru« koji čine sintagma »Cosa Nostra« te magneti, majice i čarape s likom don Vita Corleonea. Opseg mafijina djelovanja nije samo u ilegalnim aktivnostima poput trgovine drogom. Ona je prisutna i u mutnim poslovima oko djelatnosti kao što su građevina ili odvoz otpada.

Propovijedao i radom ruku

No bl. Pino Puglisi koji se svim snagama borio kako mlade održati podalje od ralja mafije u Brancacciu se, pomalo paradoksalno, ne smatra »antimafijaškim svećenikom«. Njegova metoda bila je zapravo vrlo jednostavna. U župi, posebno u centru »Oče naš«, okupljao bi mlade u raznim aktivnostima, osobito ako bi nešto trebalo raditi rukama. Giuseppe Puglisi rastao je u radničkoj obitelji, od oca postolara i majke krojačice, pa je i sam bio vješt s rukama. Iskoristio bi svaku moguću prigodu da vjernicima svih dobi govori o Bogu, posebno o Kristovu čovještvu, koji je 33 godine proveo među ljudima i posvetio mnogo toga što čini ljudsku svakidašnjicu – rad vlastitim rukama, ali i trpljenje, izdaju, napuštenost.

Upamćene su i njegove male geste – na misama se obično nije prikupljala milostinja, nego je košarica stajala kod ulaza u crkvu. Tko je mogao, ubacio bi svoj darak, a novac su mogli uzeti oni koji su bili siromašni. Ta se košarica, pamte župljani Brancaccia, zato nikada nije mogla napuniti. Iako pritisnut mnogim brigama, uvijek je nosio i dobar smisao za humor. »Pokazati mladima da postoji svijet različit od onoga u što su oni bili bačeni, to je bio njegov cilj. Oni jednostavno nisu znali za drugačiji svijet. Don Pino im je pokazivao ‘ono što pakao nije’«, kazuje nam s. Eliana. Riječima sugovornice mogao bi se dodati zaključak: povjerovavši don Pinu i okrenuvši se od pakla, shvativši da svatko može ustati iz mraka, mladi iz Brancaccia povjerovali su i Kristu.