U vremenu kada mnogi mladi traže smisao života, pripadnost i oslonac u svijetu punu nesigurnosti lik svetoga Antuna Padovanskoga ostaje iznenađujuće suvremen. Premda je živio u 13. stoljeću, njegove životne odluke i poruke i danas mogu biti putokaz mladima koji žele živjeti autentično, odgovorno i otvorena srca za Boga i čovjeka.
Sveti Antun rođen je u Lisabonu oko 1195. godine kao Fernando Martins de Bulhőes. Već je kao mladić pokazivao veliku ljubav prema učenju i Svetomu pismu. Nakon ulaska u redovnički život odlučio je napustiti sigurnost i vlastite planove kako bi slijedio Božji poziv. Upravo je ta spremnost na promjenu i povjerenje u Boga jedna od prvih poruka koje upućuje današnjim mladima. U svijetu u kojem se često traže brza rješenja i trenutačni uspjesi sv. Antun svjedoči kako se istinski životni put otkriva strpljivo, kroz molitvu, učenje i služenje drugima. Njegov život nije bio zatvoren između samostanskih zidova. Bio je vrstan propovjednik, učitelj teologije i neumorni navjestitelj evanđelja. Tisuće ljudi okupljale su se kako bi ga slušale, a posebno se zauzimao za siromašne, potlačene i one koje je društvo zanemarivalo. Nije se bojao govoriti protiv nepravde, pohlepe i iskorištavanja ljudi. Takva hrabrost posebno je važna mladima danas, kada nije uvijek lako zauzeti se za istinu, dostojanstvo čovjeka i opće dobro. Sveti Antun poznat je i po dubokoj poniznosti. Iako je bio vrlo obrazovan i darovit, nije tražio vlastitu slavu. Njegov primjer pokazuje da znanje ima punu vrijednost tek kada služi drugima. To je važna poruka naraštaju koji odrasta u kulturi samopromocije i natjecanja. Sv. Antun podsjeća da čovjek ne raste samo kroz osobna postignuća, nego i kroz služenje zajednici. Njegove misli o ljubavi prema bližnjemu, slozi i poniznosti ostaju trajno aktualne. Pozivao je vjernike da pomažu drugima u njihovim materijalnim i duhovnim potrebama te da grade zajedništvo i mir. Upravo su zajedništvo, prihvaćenost i osjećaj pripadnosti vrijednosti za kojima mnogi mladi danas iskreno čeznu.
Sveti Antun stoga nije samo svetac prošlosti niti tek zaštitnik kojemu se vjernici utječu u potrebama. On je primjer osobe koja je svoj život potpuno usmjerila prema Kristu i ljudima. Njegov život pokazuje da svetost nije nedostižan ideal, nego svakodnevni put ljubavi, hrabrosti i vjernosti. Upravo zato sveti Antun i danas može biti istinski uzor mladima na njihovu putu traženja smisla, duhovnoga rasta i životne punine.
Dvadesetogodišnja Dora Dropučić, studentica Učiteljskoga fakulteta i aktivna članica župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Stenjevec, ove je godine prvi put sudjelovala na Antunovskom hodu. Na sudjelovanje su je potaknula pozitivna iskustva prijatelja, ali ono što je doživjela nadmašilo je sva očekivanja.U subotu 7. lipnja ulice Zagreba nisu bile samo prometnice. Bile su hodočasnički put. Tisuće mladih stopama svetoga Antuna Padovanskoga prošlo je gradom koji ih je, barem na trenutak, gledao drukčije: ne kao naraštaj ubrzanoga načina života, raznih zaslona i brzih poruka, nego kao onaj koji zna stati, usmjeriti pogled prema gore i hodati zajedno prema nečemu što nadilazi svakidašnjicu. Antunovski hod mladih svake godine nanovo dokazuje da mladost i vjera nisu (u) suprotnosti.
Osmi Antunovski hod mladih, uz geslo »Ako imaš Boga, imaš sve«, krenuo je iz Dubrave prema bazilici svetoga Antuna Padovanskoga na Črnomercu, dvanaest kilometara kroz grad koji obično ne staje. Ali te subote stao je, ili su ga, bolje rečeno, mladi natjerali da primijeti. Fra Stjepan Brčina, organizator toga hodočašća, na euharistijskom slavlju nije govorio o apstraktnoj pobožnosti, nego o životu kakav mladi zaista žive. Upozorio je na zamku koja je mladima posebno bliska. Trčimo za onim što nemamo, a ne vidimo ljepotu onoga što već imamo.
Generacija koja odrasta uz beskonačne feedove tuđih života to dobro poznaje. Pozvao ih je da Bogu predaju sve, svaku emociju, brigu, strah, tugu, grijeh, jer, kako je rekao, srce je ključ svega i tu Bog želi biti.
I upravo tu leži srž Antunovskoga hoda. Dvanaest kilometara nije fizički izazov, nego poziv na nešto što moderni život rijetko nudi – vrijeme. Vrijeme da se stane, da se razmisli, da se pomoli i da se vjera ne samo ispovijeda, nego zaista produbi. Korak po korak, uz pjesmu i molitvu mladi su prolazili gradom, ali istodobno i kroz nešto unutarnje. Hod je postao prostor za osobno promišljanje, za razgovor s Bogom koji se u gužvi svakidašnjice lako izgubi.
Hodočašće se ne mjeri u kilometrima. Mjeri se onim što ostaje nakon posljednjega koraka. Sveti Antun Padovanski, čiji život služenja i ljubavi prema najpotrebitijima nadahnjuje već osam stoljeća, podsjeća da vjera nije stvar jedne subote, nego svakoga dana. Oni koji to prihvate, kako obećava prorok Izaija, »dobivaju snagu novu, dižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hodaju i ne klonu«.
U našem vremenu brzih i stalnih promjena te brojnih izazova mi mladi ostajemo važni graditelji života Crkve i društva. Svojim entuzijazmom, nekada »naivnim« i idealističkim pogledom na svijet i željom za autentičnim odnosima trebamo unositi novu snagu u župne i molitvene zajednice. Sudjelovanjem u susretima, hodočašćima, volontiranju i karitativnim akcijama ne svjedočimo vjeru samo riječima, nego i, ono što je važnije, djelima. Takva iskustva jačaju osjećaj pripadnosti i potiču stvaranje čvrstih prijateljstava utemeljenih na zajedničkim vrijednostima. Pozvani smo biti most između tradicije i budućnosti, čuvajući bogatstvo vjere te ga prenoseći novim naraštajima. Prisutnost mladih i angažman jamstvo su da će zajedništvo, solidarnost i kršćanske vrijednosti ostati žive i u godinama koje dolaze.
Priredili: N. Obadić, E. Raguž, L. Galić, F. Naglić
Objava SUVREMENOST SVETOGA ANTUNA Svetac koji i danas govori mladima pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
