O životu se često govori kao o putovanju koje ima svoj početak i svršetak pa ne čudi da se i sam Isus u evanđeljima koristio tom slikom. Evanđeoska prispodoba ljudski život prikazuje u slici odnosa između gospodara koji odlazi na put i njegovih slugu kojima daruje talente s točno određenom svrhom: donijeti plod. Svaki sluga od gospodara dobiva broj talenata koji, što je važno istaknuti, odgovara njegovoj sposobnosti. Naime često se u životima ljudi zna čuti da netko ima manje, a netko više. Ili kako netko ima puno posla, a netko manje. Zaboravlja se pri tome da količina posla uistinu često korespondira s brojem talenata koji netko posjeduje i njegovim osobnim sposobnostima. I to nije nešto što treba kriti, često i zbog lažne skromnosti. Dapače, valja otvoreno reći da je život ispunjen raznim aktivnostima ujedno i život koji počiva na osobnoj obdarenosti Božjim ili gospodarevim talentima. To je temeljni smisao Isusove priče ove nedjelje. Jer gospodar je na putu, a i sami sluge bivaju odaslani na put svojega života, i to obdareni talentima ne bi li se jednom ponovno susreli s gospodarom. Kada? O svršetku zajedničkoga putovanja.
Isusova priča svoj vrhunac doseže u trenutku završetka gospodareva putovanja, a i osobnoga putovanja njegovih sluga. Trebalo je dotad iskoristiti talente koje im je gospodar dao i donijeti plod. Jer talenti su darovani sa svrhom. Drugim riječima, imati talent za pisanje, a ne pisati, nema smisla. Anđeoski glas iliti pak sposobnost upravljanja sektorom neke vrste, a da nema primjene tih darova u svakidašnjici, nema smisla. Ljuti to i darivatelja darova.
Rad nije kazna, nego posvećenje
Tri su sluge prikazane u evanđeoskom tekstu. Prva dvojica bivaju pohvaljena jer su na osnovi svojih sposobnosti, tj. na temelju broja talenata koji su primili, donijeli isti toliki dohodak gospodaru. Raduju se i oni sami, iako to tekst ne govori izričito, a radost gospodara još je veća. Jer susreće radnike koji su ga prihvatili, poštovali njegovo povjerenje te mu zauzvrat donijeli i reputaciju te sam dobitak. Gospodar ih poziva da uđu u njegovu radost. Oni to zasigurno i čine. Važno je to istaknuti samo iz jednoga razloga: talenti koje netko posjeduje trebaju mu poslužiti kako bi sebe istinski realizirao i time bio istinski radostan kao osoba. Na taj način sva ljudska djelatnost kojom čovjek surađuje s Božjim darovima koje je primio nije tek puko zarađivanje novca, nego stvarni put prema radosti života.
Rad tako nije shvaćen kao kazna. Dapače, radom se time dolazi i do posvećenja vlastite osobe ako se radi ono što se voli te time u praksu stavljaju darovi koji su plod Božje dobrote i vjernosti. Radost se time umnaža iz dana u dan. To ne znači da se netko ne umara u svojem poslanju. Umor je prisutan, ali ljubav prema Bogu i život koji je ispunjen realizacijom svojih osobnih darova te susret s darovima drugih ljudi nešto je što čovjeka veseli te mu daruje ljepotu življenja. Lijepo je tada biti na putu života.
Ipak, priča spominje i trećega slugu. On svoj talent zakopava. Čini to iz straha od gospodara. Tekst to izričito navodi. Strah toga slugu sputava da svoj talent razvija te time ispuni sebe, a ujedno obraduje i gospodara. Moguće je, iako tekst ne navodi, da je i zavidan. Drugi su primili više, a on tek jedan talent. No o tome se može tek spekulirati. Razlog njegova zakapanja talenta pogrješna je slika gospodara. On je za njega strog čovjek. Osoba koju ne cijeni jer s njim nema dobar odnos. No oslobađa li ga to odgovornosti prema vlastitomu životu? Ni u kojem slučaju.
Što si učinio s darom koji ti je darovan?
Loš gospodar nije razlog za nerad ili neispunjenje nečijega osobnoga života. Važno je to istaknuti. Jer često se zna čuti u razgovorima ljudi da nemaju motivaciju za rad zbog loše uprave u firmi ili pak loših međuljudskih odnosa na poslu. Isusova prispodoba uči da to nije dostatan i opravdan razlog za nerad i pasivnost. Razlog je jednostavan. Plaću treba zaraditi. Nalog je to pravičnosti koji je jednostavno upisan u svakoga čovjeka, htio on to ili ne htio priznati. S druge strane drugi ljudi ne bi trebali biti razlog njegova osobnoga životnoga neuspjeha.
Jednoga dana o svršetku svojega zemaljskoga putovanja svatko će stati pred Boga sam. Jedno od temeljnih pitanja bit će: Što si učinio s darom koji ti je darovan? Onaj pak temeljni dar, a samo je jedan, jest dar života. Olako to čovjek zaboravi. Događa se to u trenutcima ozbiljnijih životnih kriza. Onda kada se o dubljim stvarima ne želi ni misliti, a kamoli otvoreno s nekim razgovarati. Dar života uzima se tada zdravo za gotovo. Kao nešto što se podrazumijeva. Baš kao i zdravlje tijela i duše. Shvati to čovjek kada se razboli i izgubi sve. Jer tada svi drugi darovi nisu toliko važni jer bolest kao da ih sve poništi. Tada se želi samo ozdraviti. Jasno, s pravom tako čovjek misli u tom trenutku.
Što je dakle zaključiti svakomu dobronamjernomu čitatelju evanđelja ove nedjelje? Važno je prije svega zastati i promisliti nad sobom i svojim životom. Uvidjeti da je već život veliki dar koji je svatko primio, a potom promisliti nad svim ostalim darovima kojima je kao osoba obdaren ne bi li s njima došao do radosti života te time ušao i u radost samoga Gospodara. Ostvarit će tako čovjek sebe u odnosu s drugima, a još važnije, ostvarit će se i kao vjernik jer će priznajući Boga kao darivatelja darova, doći do sjedinjenja s njim u vječnoj radosti jer je postigao svrhu svojega putovanja – sjedinjenje s Bogom u slavi neba.
Objava TALENTIRANI ĆE STATI PRED BOGA Loši šefovi nisu razlog za nerad ili nekorištenje darova koje je svaki čovjek dobio od Gospodina pojavila se prvi puta na Glas Koncila.