Koliko god neki na komunizam gledali samo kao na materijalnu stvarnost koja se gušila u krvi nedužnih i propasti država, gospodarstava i kultura, taj je totalitarni režim (bio) i zastrašujuća duhovna stvarnost čovječanstva 20. i 21. stoljeća. U materijalnom smislu, barem na europskom tlu, formalne komunističke vlasti pale su i ne postoji na kontinentu ni jedna zemlja koja bi i danas u svojem nazivu sadržavala komunizam ili socijalizam. U nekim je europskim državama provedena lustracija, a ondje gdje nije (poput Hrvatske) kadrovi koji su u to doba izravno dominirali uglavnom su biološki nestali ili idu prema svojemu kraju. I to što se slavi Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima s jasnom političkom osudom i nacizma i fašizma i, makar stidljivije, komunizma također je materijalni znak da komunizam gubi svoju snagu. No tu ipak nije kraj.
Koliko god je komunizam formalno-politički i materijalno u padu, da bi režim koji je propagirao ubijanje Boga u društvu i čovjeku pao i u duhovnom smislu, treba ostvariti još nekoliko preduvjeta. Dakle, tek kad neki totalitarizam skonča i u duhovnom i u materijalnom smislu, može se govoriti o njegovu istinskom kraju.
Prva duhovna stvarnost pada komunizma tiče se vremena. Vjernički gledano, s pravom se može očekivati da bi njegov pad mogao završiti s protekom 40 godina, koje je i biblijsko vrijeme od izlaska iz ropstva do ulaska u slobodu. Ako se uzme da je 1989. s poljskim izborima i padom Berlinskoga zida u svijetu započeo pad komunizma, tek pred kraj ovoga desetljeća društva bi se mogla iz njega i izvući.
Druga se duhovna stvarnost pada komunizma tiče objavljivanja istine koja oslobađa, a ona već dugo bolno izbija iz zemlje zajedno s kostima žrtava. U Hrvatskoj su već ranije počeli masovni iskopi i pokopi žrtava, a posljednji je pokop bio u Maclju 23. kolovoza kada je vojni biskup u Republici Hrvatskoj vodio sprovodne obrede za 500 hrvatskih žrtava koje su partizani i njihovi saveznici ubili u Sloveniji. Najavljeno je tih dana sa sastanka hrvatskih dužnosnika i predsjednika slovenske vlade da bi na ulazak u Hrvatsku uskoro mogli čekati posmrtni ostatci i do 20 000 žrtava komunističkoga režima iz masovne grobnice u Teznu. Za razliku od prethodnih desetljeća kada se istina zatomljivala, zločin počinitelja dakle više nije tabu, o njemu se nije šutjelo ni na Maclju gdje su ostatci žrtava pokopani, ni u Lanišću i Svetvinčentu gdje se slavio blagdan svećenika bl. Miroslava Bulešića kojega su također ubili zadojenici komunizma, ni na misi na Groblju mira u Hercegovini gdje je također 23. kolovoza »pred križevima bez kostiju« propovijedao zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. On je zapazio da je nacistički režim dočekao Nürnberški proces te je Europa s pravom stala pred stratišta nacizma i fašizma te osudila zločince i zločinačke režime. »Ali nad petokrakom na našim prostorima – grobna tišina. Nema osuđenih počinitelja zločina. Nema stvarne i dosljedne osude komunističkih zločina. Nema pravde za žrtve«, riječi su koje pokazuju da se na pad komunizma očito još čeka, to jest da sva oslobađajuća istina još nije do kraja poznata. Stoga nije čudo da je nadbiskup pozvao sve na prorokovanje istine.
Postoji i treći, možda najsnažniji duhovni čin koji će dovesti do konačnoga pada komunizma u svijetu: proglašenje svetim barem jednoga mučenika toga režima, kao što je slučaj s mučenicima nacističkoga režima sv. Maksimilijanom Kolbeom ili sv. Benediktom od Križa (Edit Stein). Istina je da su dosad blaženima proglašene mnoge žrtve komunističkoga režima, no još nitko nije kanoniziran. Ako se zna da se činom beatifikacije pojedini Božji ugodnik može častiti na određenom području, a činom kanonizacije s nebeskim autoritetom na razini sveopće Crkve, to jasno govori da se završna duhovna bitka za pad komunizma na svjetskoj razini tek očekuje, i vodit će je Katolička Crkva. U toj je bitki ključan blaženi hrvatski kardinal i mučenik komunističkoga režima Alojzije Stepinac, čija kanonizacija nije slučajno toliko dugo na čekanju iako je već godinama spremna. Stepinčevim je imenom koje je dobio na krštenju – Viktor – očito predodređena još jedna velika pobjeda.
Objava USUSRET ZAVRŠNOMU ČINU Komunizam uskoro pada pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
