Prateći evanđeoske tekstove, uočava se vrlo brzo da je Isus susretao uistinu sve društvene slojeve. Njegova osoba htjela je dotaknuti svakoga čovjeka ne bi li mu donijela Božji život, što su neki smatrali skandaloznim. Zaboravljaju pri tome da je prva i temeljna poruka Kristova života govor o obraćenju, odnosno promjeni života. Već u svojem prvom nastupu ljude je pozivao na obraćenje i vjeru u evanđelje pa je govor o vjeri u Krista uvijek govor o izmjeni života. Izmjena je to koja bi u životima ljudi trebala biti vidljiva, i to na svim razinama. Osoba koja je istinski dotaknuta evanđeoskom porukom živi drukčije te je to drugima vidljivo. No problem često nastaje kada ljudi istinski trebaju povjerovati u mogućnost promjene života, odnosno u samu mogućnost obraćenja, tj. preobrazbe života.
Pogled u Krista
Evanđeoski odlomak iz Matejeva pera želi čitateljima i danas pokazati da je promjena života moguća. Matej pripovijeda o nekom Mateju cariniku koji u jeku svojega posla u carinarnici biva dotaknut milošću Božjom te mu život biva promijenjen. Kako se to događa? Prije svega pogledom na Krista i slušanjem njegova glasa. Matej je prikazan kao osoba koja želi poslušati što mu Krist govori za njegovo dobro te potom izmijeniti svoj život. Uči se tako svaki čitatelj evanđelja i danas da je put preobrazbe života jedan jedini – pogled u Krista i poslušnost njegovu glasu.
Tek će dakle onaj koji je spreman zastati i gledati u Krista, a manje biti zaokupljen sobom, moći istinski doći do promjene života. Jer evanđelje u središte čovjekova života želi staviti bavljenje Kristom i Božjim stvarima, a ne samim sobom. Korijen problema ljudi pak često i jest pretjerana zaokupljenost sobom i svojom osobom, a premala usmjerenost na druge, pa onda i na samoga Krista. Sasvim je to jasno čovjeku koji živi u vrijeme sveopće popularnosti društvenih mreža i koncepta kulture samodopadnosti gdje je čovjeku prečesto jedina misao tek što bolji selfie, odnosno fotografija sama sebe. A carinik Matej uspijeva se osloboditi sebe i slike koju gradi pred drugima te dopušta Kristu da od njegova života učiniti nešto potpuno novo. No važno je bilo povjerovati u promjenu života. Tada ona biva uistinu i moguća.
Boga ljubiti srcem
Prorok Hošea na jednak način kao i evanđelist Matej govori o važnosti povjerenja u Boga koji mijenja ljudski život. Uči tako Hošea da se promjena događa tek kada čovjek počne Boga ljubiti srcem. Ne čudi to jer je prorok Hošea poznat kao prorok Božje ljubavi. Njegov je cjelokupni spis poema o ljubavi koju Bog ima prema svojemu narodu. Bog se prikazuje kao zaručnik koji sebe istinski daruje svojoj zaručnici koja predstavlja cjelokupni izraelski narod. No koliko god Bog pokazuje ljubav prema narodu, s druge strane na tu ljubav dobiva tek prijezir i poniženje, odnosno nevjeru. Ipak on i dalje ljubi svoju nevjernu zaručnicu, tj. svoj nevjerni narod. Tomu narodu nanovo prašta te želi da mu se on istinski svim svojim srcem vrati.
Bog ljubi čovjeka, to grješno i maleno biće potrebito Božjega praštanja i milosrđa. Nije to Bog koji od svojih vjernika traži savršenstvo koje bi oni posjedovali sami u sebi jer čovjekov put k savršenstvu, tj. istinski posvećenomu životu za Boga moguć je tek pouzdanjem u milost Božju, a ne u svoje sile. Jasno, od vjernika će se tražiti istinska volja za promjenom života, no ta volja bez obilne potpore milosti Božje ne će biti dostatna. Uči tomu i primjer Mateja iz evanđeoskoga teksta. Matej doista jest istinski primjer jer pokazuje da će čovjek dotaknuti Boga tek kada prizna da je grješan, odnosno kada se prestane praviti pravednim jer to često nije. Dapače, svojim životom često je jako udaljen od Boga i Božjega života.
Život koji ima smisla
Trenutak u kojem se vjernik treba priznati malenim i poniznim pred Bogom jest čin iskrene i skrušene ispovijedi. Vrijeme je to u kojem treba biti ponizan te pred Bogom zavapiti da on bude osloboditelj i iscjelitelj slomljenoga srca. Nije to dakle tren u kojem se netko treba hvaliti, nego sasvim suprotno. U iskrenom žaljenju pozvan je vjernik iskreno se kajati zbog svojih propusta i grijeha. Jedino tako moguća je preobrazba života. Tek dakle u trenutcima malenosti i priznavanja svoje nedostatnosti Bog se prigiba u stvarnost ljudske bijede te čovjeku prašta njegove grijehe i od njega nanovo čini novo stvorenje izlijevajući na njega svoju milost. Neki drugi način dakle ne postoji, osim priznanja svoje manjkavosti i iskrene želje da se bude bolji nego što se do tada živjelo. Takvu dispoziciju srca sam Bog želi od svakoga vjernika. Tu se otkriva što znači Kristov poziv u evanđelju kada kaže da nije došao zvati pravednike, nego grješnike na obraćenje.
Kristove riječi u evanđelju, valja to istaknuti, nisu poziv čovjeku da bude nepošten i nepravedan ili da slobodno griješi koliko god hoće, nego su poziv na iskreno preispitivanje samoga sebe i svojih postupaka u svjetlu Božje riječi. Što dakle Bog traži od čovjeka, a sažimaju biblijski tekstovi ove nedjelje? Prije svega iskren odnos prema Bogu. Odnos koji se gradi srcem. Tada čovjek istinski Boga ljubi, a i grijeha je sve manje. Ako i griješi, te grijehe u iskrenoj i valjanoj ispovijedi istinski ispovijeda te mu biva oprošteno. Kršćanski je to onda život koji doista ima smisla.
Objava UVJET ZA OBRAĆENJE Od vjernika se traži istinska volja za promjenom života, no ta volja bez obilne potpore milosti Božje ne će biti dostatna pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
