Tek sam počeo trenirati »nogometno noćarenje« odgledavši jednu utakmicu točno u ponoć i drugu s pristojnim početkom u 3 ujutro (sve u sklopu osobnih priprema za prvi sudčev zvižduk na prvoj utakmici Hrvatske), a na »konjskoj« kavi za razbuđivanje nogometnih ovisnika, nakon još usputno »nadzirane« ranojutarnje tekme Australije i Turske te neupitne nedjeljne mise u devet, za zelenim stolom naše »Zlatne jeseni« Toma je već… okončao cijeli SP u nogometu!
– Znate, dečki, kako mnogi za nogomet kažu da je to »slika rata u miru«. Jer i tu postoji vojskovođa, na zelenom bojištu su ratnici, u pozadini su im pričuvne snage, sanitet, dočasnici, taktičari i svi drugi stratezi za boj loptom… – započinje Toma slikovito, natjeravši me da se zapitam je li mi zanimljivije gledanje nogometa ili baš ovo naklapanje o njemu prije i poslije utakmica. – Kao u pravom ratu, ni tu nikad ne pobjeđuje jedan sam, nego svi zajedno! Nisu presudne čak ni nogometne bravure i »bljeskovi«, već upornost i izdržljivost, »srce« da se do zadnjega zvižduka ne odustane. Ma, nogomet je zapravo i slika života samoga! Ni u njem nema odustajanja i uvijek treba sebe davati za druge. A naši »Vatreni« otišli su i korak dalje pa su na sve to dodali i obiteljske vrijednosti. Ne odbacuju stare igrače kao stare krpe, već ih uvažavaju, na njih još računaju, za savjet pitaju… Pa, dečki moji, naš najstariji Luka najmlađemu Luki mogao bi i otac biti!
– Zato ćemo i ispasti već u grupi… – izletje Željcu, što Tomi samo dade dodatni pogon.
– Eto ga, još jedan kukavac! Ima vas, ima, koji stalno grintate i plačete. Možda samo ispadanje i čekate? Ima čak i onih koji plaču kad naši osvoje medalju, ali… Oprostit ću i njima, kad se sjetim kako mi je teško bilo navijati za repku »Juge«, sve zbog »dva deka« Hrvata u njoj. Uostalom pogledajte, dečki, tko je sada na Svjetskom prvenstvu iz te »tumorozne« državne tvorevine: samo »dvije republike« u kojima su Hrvati konstitutivan narod! Došli mi na američke pašnjake, gdje susjedove krave nisu. Za mene naši su već osvojili zlato! Ne samo zbog dosad osvojenih trofeja kojima su me »nahranili« zadnjih godina, već baš zbog tih njihovih odnosa u kojima osim »rata na terenu« prepoznajem i život, obitelj i narod, razlog i smisao zašto se po tom igralištu »ubijaju« i pod zaštitnim maskama i injekcijama. Jasno, ne može se uvijek do medalje, ali… Meni su »Vatreni« već prije početka pobjednici i baš mi je svejedno kakvi će biti rezultati ako vidim da se bore »do zadnjeg atoma snage«, kako to kažu oni »športski fizičari«, ha, ha! Nema mjesta plakanju! Govorili su i ’98 da se »nikad ne će ponoviti bronca«, a ponovilo se… srebro! I još bronca, usput. Tako će doći i novi »modrići« i novi »dalići«, samo ako obitelj ostane na okupu, od »djece« do »staraca«. Dat’ će obitelj, uvijek ona rodi nove! I zato, ja ne ću ubijat noći gledajući Japance, Curacaoance ili Francuze… – zastane Toma i namigujući nazdravi kavicom. – Odgledat ću samo osam utakmica »Vatrenih«, drugo me ne zanima!
Objava VEĆ OSVOJENO ZLATO! Nogometno prvenstvo završeno prije početka pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
