Pohodom pape Lava XIV. Francuskoj krajem rujna potvrdilo se ono što se naziralo još prije nekoliko mjeseci kada je pohodio Španjolsku: Katolička Crkva s ovim pontifikatom u komunikaciji sa svijetom vraća se na svoje »početne postavke« te najavljuje novi preporod. Nije da se posljednjih godina previše udaljila »od sebe«, nego je u želji da sa svima dijalogizira ostavila dojam da je od sebe udaljila dio vjernika, a donekle čak i oslabila svoj utjecaj. Istodobno oni s kojima je preko svojih visokih predstavnika dijalogizirala nerijetko su zlorabili njezinu dobru volju. Sada je jasno: kad je riječ o naviještanju autentičnoga katoličkoga nauka o svetosti čovjekova života od začeća do naravne smrti, o obitelji utemeljenoj na ženidbi i braku između žene i muškarca, o temeljnom čovjekovu identitetu kao muškarca i žene, o pravednom miru, a napose o sakramentima – nema pregovaranja, a kamoli uzmicanja. Papa je pokazao da susretati se s onima koji ne dijele katolička stajališta – poput francuskoga predsjednika i njegove klike kojima su eutanazija i pobačaj bili u predsjedničkom fokusu – ne znači uzmicati od crkvenoga nauka, nego s poštovanjem primicati se sugovornicima da svi bolje čuju što Crkva naučava.
Doći u Francusku, zemlju koja zbog svoje laicističke ustavne uređenosti slovi za najsekulariziraniju u Europi, zemlju čiji su pojedini filozofi prorokovali smrt kršćanstva, zemlju u kojoj zakoni u pojedinim slučajevima više štite smrt nego život, zemlju u kojoj se katolici i kršćani općenito pred širenjem islama osjećaju sve više kao manjina, u kojoj su se razmahale sve moguće ideologije… i probuditi društvo iz dugogodišnje hipnoze na način da stotine tisuća vjernika iziđu na ulice i slave Boga – to se doista može smatrati Božjim čudom.
Papa Lav XIV. narav svojega pohoda Francuskoj izrekao je jednostavnim riječima novinarima u zrakoplovu, vraćajući se u Rim: »Svakako mi nije bila namjera miješati se u francusku politiku. Jednostavno sam želio naučavati ono što Crkva doista vjeruje.«
I treba biti jasno, nije Papa čudotvorac koji je zamahnuo svojim štapom i pretvorio milijune ljudi preko noći iz nevjernike u vjernike. Ne, vjerojatno je bolje razmišljati da su mnogi ljudi, tiha većina, cijelo vrijeme vjerovali, čuvali sjeme vjernosti Kristu i njegovu nauku, čekajući da ih netko komu će vjerovati izvede i povede malim putom koji je utabala sveta Mala Terezija – najpoznatija francuska svetica. Kakav li se samo preporod posljednjih mjeseci događao s povećanim brojem krštenja u Francuskoj – što je još jedan pokazatelj živosti tamošnje Crkve.
To je simbolično pokazao možda i najdojmljiviji prizor s Papina pohoda Francuskoj, kada su na glasovitom pariškom nogometnom stadionu na molitvi s mladima u arenu izišli mladi odjeveni u francuske svetce i blaženike, uprizorivši nebesku povorku od prvoga do posljednjega proglašenoga svetca. U režiji koje se ne bi postidjele svečanosti otvorenja najvećih svjetskih natjecanja ispred pozornice na kojoj je sjedio Sveti Otac našli su se u jednom trenutku francuski mladi kojima su leđa čuvali »francuski svetci«. Kakva simbolika: Papa je u Francusku donio svjetlo evanđelja, koje je obasjalo mladu Crkvu koja će poduprta njihovim svetim sunarodnjacima iz vječnosti nositi vjernički život u godinama koje dolaze. Pred tim prizorom Papa je spontano izrekao riječi posvemašnje nade: »Vi ste novi svetci!« – i time još jednom dao do znanja da svijet može iz gliba izbaviti samo svetost.
Objava VRAĆANJE NA »POČETNE POSTAVKE« Francuske (mlade) nade pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
