Kako su se dugovi nagomilavali, mogućnosti za dogovor bilo je sve manje. Bankarski su službenici bili nezainteresirani za vapaje Zdravka Volfa, oca petero djece iz Voćina, kojemu su u ratu ubijeni otac i brat, a kuća spaljena. Vijest da na dražbu ide kuća u kojoj žive – njihov jedini dom – shrvala je obitelj. No gotovo niotkuda pojavila se zaklada »In Te Domine speravi« koja je obitelj Volf izvukla iz teške situacije i vratila joj nadu.
Riječ je o mladoj zakladi koja je nastala kao plod angažmana supružnika Marije i Danijela Mrvelja iz Voloskog. Radeći kao poduzetnici, susretali su se s javnim dražbama. Zanimalo ih je kako se može pomoći obiteljima ili pojedincima koji žive u nekretnini za koju je na dražbi naznačeno da nije slobodna od osoba i stvari. U većini je slučajeva riječ o nečijem domu, jedinom utočištu iz kojega se stanari nakon dražbe i prodaje nekretnine moraju deložirati. Osnivanjem zaklade nastojalo se konkretnomu karitativnomu djelovanju – pomaganju onima kojima je dom pod ovrhom – dati institucionalizirani okvir. Supružnici Mrvelj stavili su na raspolaganje svoja pravna i financijska znanja, a okupili su i skupinu suradnika koja također pro bono pomaže u pravnim i financijskim nedoumicama.
Kupnjom ovršene nekretnine spašavaju se stanari od izbacivanja
Zaklada se uključuje u proces dražbe i kupuje nekretninu, a nekretninom raspolaže tako da u njoj omogućava ostanak njezinih stanara. Tako je voćinska obitelj Volf spašena od gubitka doma. Prvi je to slučaj koji je zaklada – koja je započela s djelovanjem krajem prošle godine – uspješno privela kraju.
Ivana Šarušić: »S očekivanjima se okrećemo prema Crkvi (…) Kao aktivni laici moramo preuzeti svoj dio odgovornosti ondje gdje djelujemo«»Kada uočimo takvu nekretninu, upuštamo se u daljnje istraživanje. Pokušamo stupiti u kontakt s tim ljudima i odmah im ponuditi pomoć. Odlazimo do njih upoznati njihovu situaciju iz prve ruke. Često je svemu uzrok niz zavrzlama koje su vodile do dugovanja koja se u nekom trenutku nisu mogla otplatiti pa je nekretnina u kojoj žive došla na dražbu. Kao zaklada uključujemo se u dražbu. Banka na dražbama ponudi cijene koje su ispod stvarne tržišne vrijednosti. Ako uspijemo otkupiti nekretninu, vlasniku nekretnine dajemo razuman rok u kojem u skladu sa svojim mogućnostima bez kamata i dodatnih troškova može otplati iznos koji je zaklada uložila u kupnju nekretnine na dražbi«, pojašnjava upraviteljica zaklade Marija Mrvelj.
»Na takav nas je angažman potaknuo primjer bl. Alojzija Stepinca koji je također bio blizak siromasima i ljudima u raznim potrebama. Otuda i ime naše zaklade, njegovo biskupsko geslo ‘In te Domine speravi’. Vodi nas kršćanska solidarnost. Smatramo da svatko – u skladu sa svojim mogućnostima i onim čime se u životu bavi – može pomagati. To mogu biti veća, ali i mala djela ljubavi. Osjetili smo da smo kao vjernici laici pozvani na takvu vrstu angažmana. Znamo da svi danas živimo ubrzano, svima je važno zadovoljiti ono materijalno. No treba zastati, primijetiti onoga kojemu je teško. Nekada je dovoljno poslušati nečiju životnu priču. No nekada treba i djelovati konkretnom akcijom«, dodaje upraviteljica zaklade.
Poticaji su se javljali i u poljskom marijanskom svetištu
Svojim je životom i pastirskim djelovanjem bl. Alojzije Stepinac posvjedočio da od davanja sebe i umiranja za drugoga zaista ne može biti veće ljubavi. To je mladu zakladu dovelo do sljedećega koraka u njezinu djelovanju, otvaranju Doma mučenika – Memorijalnoga centra bl. Alojzija Stepinca u Opatiji. Supružnici Mrvelj, zajedno s krugom prijatelja koji su poduprli njihovu inicijativu, žive i aktivni su u župi sv. Ane u Voloskom nadomak Opatije.
Svečano otvorenje opatijskoga Doma mučenika najavljeno je za subotu 12. rujna. Iako je sve započelo kao inicijativa skupine vjernika laika, iza projekta je stao i riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji će predvoditi blagoslov kipa bl. Alojzija Stepinca i molitveni dio svečanosti otvaranja memorijalnoga centra. Zaklada ima i svojega duhovnika fra Antu Barišića.
»Riječ je o nekretnini u koju smo uložili vlastita sredstva. Isprva nismo imali konkretnu zamisao. Poticaji su se javljali kada smo sudjelovali na hodočašću u poljskom Niepokalanówu – ‘gradu Bezgješne’ – svetištu koje je utemeljio sv. Maksimilijan Kolbe i ujedno mjestu iz kojega je on odveden u koncentracijski logor Auschwitz. Budući da je Kolbe gdje god je djelovao postavljao kip Blažene Djevice Marije – tako smo i mi na prijedlog jednoga svećenika u Poljskoj poželjeli u Opatiji postaviti bl. Alojzija Stepinca«, napominje Marija Mrvelj. »Obratili smo se kiparu Tomislavu Kršnjavomu i od njega smo doznali da ima spreman model Stepinčeva kipa s Bezgrješnom u rukama. Pet je godina taj model stajao u njegovu ateljeu, a mi smo to prepoznali kao znak da je kip čekao ovaj naš projekt«, dodaje Marija Mrvelj.
Bl. Alojzije Stepinac i drugi hrvatski mučenici
Djelovanje zaklade nije teritorijalno ograničeno
S opatijske Nove ceste kip bl. Alojzija Stepinca gledat će na Ulicu maršala Tita. »Smatramo to važnim znakom, preduvjetom promjene. Naime u našoj je sredini nažalost ‘baština komunizma’ itekako prisutna i snažna. Teška smo sredina po tom pitanju i to utječe i na način kako se ovdje doživljavaju vjernici i svaki njihov angažman izvan crkve. No duboko vjerujemo da ovakvim projektom možemo mijenjati srca. Dom mučenika i kip bl. Alojzija Stepinca sada i u našoj sredini stoje kao znak koji ima potencijal donijeti blagoslov cijelomu ovomu kraju. Ne zaboravimo da je Savao nazočio mučeništvu sv. Stjepana. Kako je na njega utjecao prizor Stjepana koji vapi Bogu tražeći oprost za svoje mučenike? Je li to bio okidač Savlova obraćenja?« nadovezao se Alen Sršen, suosnivač zaklade.
»Mislimo da nitko ne može ostati ravnodušan pred načinom našega djelovanja – a to je da pomažemo ljudima kojima pod ovrhom zapravo nad glavom visi Damoklov mač! Nezamislivo je i kroz što moraju te obitelji prolaziti. Nije riječ samo o financijama, u pitanju je i zdravlje, pa i razne rodbinske teškoće koje su ih dovele do teške situacije. Može li se ostati ravnodušan prema čovjeku koji je zbog neke bolesti i teške dijagnoze bio primoran udaljiti se od posla? Što je s ljudima koji i dalje nose teške posljedice Domovinskoga rata? Zar se za njih tek tako ne može imati sluha? Banke za takve ljude nemaju sluha. Njima je jednostavnije ovršenu nekretninu staviti na dražbu, pa makar i da bude prodana po cijeni koja je ispod tržišne vrijednosti. I to je bio poticaj koji je mene privukao da se i sam izložim i pridonesem zakladi, iako mi se isprva činilo da je to za naše vrijeme i naše okolnosti rizičan, gotovo neizvediv iskorak«, kaže Sršen, otac dvoje djece, također aktivan u župi sv. Ane u Voloskom.
Zaklada je u dosadašnjem radu primijetila i da se teški slučajevi obitelji kojima je dom pod ovrhom događaju u najsiromašnijim te gospodarski i politički zapuštenim hrvatskim sredinama – dijelovima Slavonije, u Lici i Dalmatinskoj zagori. »Djelovanje zaklade nije teritorijalno ograničeno na našu sredinu, Opatiju i okolicu. Tražimo ljude kojima možemo pomoći diljem Hrvatske. I važno je reći da nas ne zanima ni vjera ni nacionalnost onih kojima nastojimo pomoći. Takvo djelovanje – u vremenu u kojem svi gledaju na sebe – izdvaja nas iz nekih uobičajenih kolotečina«, dodao je Sršen.
Memorijalnim centrom iskapa se zatrta istina
»Često se kao vjernici s nekim očekivanjima okrećemo prema Crkvi i hijerarhiji, zaboravljajući pritom i da sami kao aktivni laici moramo preuzeti svoj dio odgovornosti ondje gdje djelujemo. Osnivanjem zaklade nastojali smo djelovati na taj način. Vidjeli smo gdje se događa propust države i društva, zbog čega je moguće da se bankarski sustav postavi kruto i bez samilosti i da se cijele obitelji nađu na ulici«, rekla je Ivana Šarušić, također jedna od protagonistica zaklade »In te Domine speravi« i majka petero djece. »Radi se o dostojanstvu čovjeka, o pravu na dom. Nitko ne bira bolest ili istjerivanje na cestu. Društvo se oko takvih situacija mora angažirati. Nama je kao vjernicima stoga važno da se ono u što vjerujemo preko ovakvoga načina djelovanja prepoznaje kao nešto konkretno. I osobno sam se oduševila kako smo sa zakladom izvukli obitelj iz Voćina.«
»Dobro poznajemo sredinu u kojoj živimo. Nije ovdje lako izići s imenom bl. Stepinca. Znamo da će biti osporavanja. Ne radi se o nekakvu kopanju po prošlosti – ono što radimo s memorijalnim centrom iskapanje je istine. Memorijalni centar zato doživljavamo kao duhovni boj. Najgora opcija bila bi zatvoriti se u neke svoje okvire, po mogućnosti gomilati kapital i pokazivati da se u ništa ne treba miješati. No kao kršćani nismo pozvani ostati u takvoj poziciji. Žrtvujemo svoju ugodu, svoje vrijeme i izlažemo se da bismo pokazali što je ispravno. Naši mučenici, od hercegovačkih franjevaca do bl. Alojzija Stepinca, primjer su Crkve koja je uz narod i koja je za narod trpjela«, zaključila je sugovornica Šarušić.
Objava ZAKLADA STEPINČEVA PREDZNAKA POMAŽE OBITELJIMA POD OVRHOM I OTVARA DOM MUČENIKA U OPATIJI Ako je sustav zažmirio pred nepravdom, vjernik mora ustati u obranu dostojanstva tuđega doma pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
