Znanstvenofantastični (ZF) film jedan je od najstarijih filmskih žanrova. Početkom XX. stoljeća G. Melies režirao je »Put na Mjesec« (»Le Voyage dans la Lune«, 1902.) koji govori o odlasku skupine znanstvenika na Mjesec, susretu s izvanzemaljcima i povratku na Zemlju. Na vrhuncu razdoblja nijemoga filma nastao je »Metropolis« (1927.) F. Langa, ekspresionističko-futuristički prikaz distopijskoga društva s dojmljivim likom ženskoga robota. Od tridesetih do pedesetih raste produkcija ZF filmova. Nastaju zabavni serijali, npr. »Flash Gordon« (1936.), niskobudžetni naslovi, npr. »Mjehur ubojica« (»The Blob«, 1958.) te alegorijski filmovi hladnoratovskoga vremena, npr. »Dan kad je Zemlja stala« (»The Day the Earth Stood Still«, 1951.).
Trilogijom »Ratovi zvijezda« (»Star Wars«, 1977., 1980., 1983.) G. Lucasa ZF film profilirao se kao visokobudžetni žanr s velikim komercijalnim uspjehom i masovnim utjecajem na popularnu kulturu. Daljnji razvoj specijalnih efekata, uz pojavu računalne grafike i umjetne inteligencije, omogućio je oblikovanje spektakularnih prizora i uvjerljivih vizualnih rješenja koji su učvrstili položaj ZF filma kao jednoga od najpopularnijih izričaja suvremene kinematografije.
Važna prekretnica u povijesti ZF žanra dogodila se s filmom »2001.: Odiseja u svemiru« (»2001: A Space Odyssey«, 1968.), originalnim ostvarenjem S. Kubricka koje na estetski promišljen i intelektualno prodoran način istražuje podrijetlo čovjeka, utjecaj tehnologije i postojanje izvanzemaljske inteligencije. Umjetnička ingenioznost s dojmljivim stilskim potpisom prepoznatljiva je u kultnom klasiku »Istrebljivač« (»Blade Runner«, 1982.) R. Scotta, a spajanje ozbiljnih znanstvenih tema s egzistencijalnim pitanjima okosnica je epskoga ostvarenja »Interstellar« (2014.) C. Nolana. ZF film nije dakle namijenjen samo za zabavu i eskapističko maštarenje, nego i za promišljanje ishodišnih pitanja – »Tko sam?«, »Odakle dolazim?«, »Kamo idem?« – koja su temelj filozofskih razmatranja, duhovnih traženja i religijskih svjetonazora.
Neočekivani putnik
Jedan od zapaženijih ZF filmova u posljednje je vrijeme »Projekt Spasitelj« (»Project Hail Mary«), američkih redatelja Phila Lorda i Christophera Millera, autora uspješnica kao što su animirana SF komedija »Oblačno s ćuftama« (»Cloudy With a Chance of Meatballs«, 2009.) i akcijska komedija »21 Jump Street« (2012.). Riječ je o ekranizaciji romana američkoga književnika Andyja Weira. Svjetska praizvedba »Projekta Spasitelj« bila je 9. ožujka u Londonu, a dosad je zaradio blizu 600 milijuna dolara, što ga čini jednim od najprofitabilnijih filmova u 2026. godini.
Glavni je lik filma Ryland Grace (Ryan Gosling), srednjoškolski nastavnik i molekularni biolog koji se budi iz inducirane kome na svemirskom brodu udaljenu nekoliko svjetlosnih godina od Zemlje. Jedini je preživjeli član tročlane posade. Ne sjeća se tko je i ne zna zašto je u svemiru. Postupno se prisjeća da je dio spasonosne misije. Vladina agentica Eva Stratt (Sandra Huller) regrutirala je Gracea da istraži misteriozni mikroorganizam koji uzrokuje gubitak energije Sunca i drugih zvijezda ugrožavajući tako život na Zemlji. Misija je poslana prema zvijezdi Tau Ceti gdje je ključ rješenja problema. Tražeći rješenje, Grace susreće neočekivanoga putnika – izvanzemaljca Rockyja čija je civilizacija također u opasnosti.
Vremenski skokovi
Film traje 156 minuta te sadrži neke suvišne dijelove. Za razmjerno jednostavnu priču i likove »Projekt Spasitelj« je predugačak i mogao je biti funkcionalnije osmišljen. To ne znači da je riječ o lošem djelu koje će gledatelja razočarati. Film ima niz zanimljivih peripetija i neočekivanih rješenja, uz dojmljive likove, vizualne efekte i stilski raznolike glazbene elemente. Dinamičnost se ponekad ostvaruje izmjenom kraćih kadrova i neobičnim kutovima snimanja, ali najviše nelinearnim pripovijedanjem, tj. vremenskim skokovima između sadašnjosti (Graceov boravak u svemiru) i prošlosti (Graceova regrutacija na Zemlji). Tako je postignuta tajnovitost i dramatičnost radnje jer se gledatelju postupno otkrivaju dijelovi priče dok se glavnomu liku postupno vraća izgubljeno sjećanje.
Rađa se prijateljstvo
»Projekt Spasitelj« znanstvenofantastični je film koji u postmodernističkom duhu nadilazi granice visokoga i niskoga stila. Na uravnotežen i nepodrugljiv način ujedinjuje opasnost i ozbiljnost svemirske misije s melodramatičnim i komičnim odnosom čovjeka i izvanzemaljca, znanstveno-tehnološki ambijent s nepretencioznim dijalozima i razmjerno bedastim prizorima te veliku priču o spašavanju svijeta s toplom pričom o rađanju jednoga prijateljstva.
Ilustrativna je usporedba »Projekta Spasitelj« i klasika ZF žanra »2001.: Odiseja u svemiru«. Istaknut ćemo neke paralele. Graceovo crveno svemirsko odijelo neodoljivo podsjeća na opremu Davida Bowmana, glavnoga lika »Odiseje«, ali Bowman je tih i skrupulozno ozbiljan znanstvenik, a Grace je simpatično razgovorljiv i ležeran istraživač. U Kubrickovu klasiku kontrolno računalo svemirskoga broda samosvjesno ubija člana posade, a u Lordovu i Millerovu uratku mehanički odrađuje zadaće ne ugrožavajući nikoga. Atmosfera »Odiseje« je hladna, uzvišena i meditativna, ispunjena tišinom i cerebralnim zvukovima klasične glazbe, a »Projekt« je topao i duhovit film s eklektičnom zvučnom kulisom uz izvornu filmsku glazbu Daniela Pembertona.
Neprilagođena dobričina
Zanimljivosti filma pridonose i središnji likovi, a to su Ryland Grace, Rocky i Eva Stratt. Grace je društveno neprilagođena dobričina koja se bolje sporazumijeva s djecom i izvanzemaljcima nego s odraslim ljudima. Vrlo je inteligentan i sposoban biolog, ali ga je znanstvena zajednica odbacila zbog kontroverznoga rada i neortodoksnih istraživačkih metoda. Rocky je simpatičan i inteligentan izvanzemaljac koji je ljudskiji od nekih ljudi, iako je riječ o kamenom stvorenju paukovskoga oblika koje komunicira neobičnim zvučnim signalima. Grace u Rockyju pronalazi ne samo kolegu, nego i prijatelja.
Stratt je beskompromisna agentica vođena dužnošću da učini sve što je potrebno za spasenje svijeta. Više vjeruje u Gracea nego on u samoga sebe, a premda se čini hladnom osobom, pokazala je da ima ljudsko lice. Smatra da je bolje vjerovati nego ne vjerovati u Boga. To podsjeća na zaključak Blaisea Pascala da je razumnije vjerovati da Bog postoji nego da ne postoji. Ako postoji, a vjerujem da postoji, dobit ću život vječni. Ako Bog ne postoji, a vjerujem da postoji, ionako ne ću ništa izgubiti.
Kako je Marija završila u naslovu
Doslovni prijevod naslova filma je »Projekt Zdravo Marijo«. Preuzet je iz žargona američkoga nogometa, a odnosi se na očajničko dodavanje u posljednjim sekundama utakmice s nadom da će suigrač uhvatiti loptu i postići pogodak. U okviru filma odnosi se na očajničku svemirsku misiju kao posljednji pokušaj spašavanja čovječanstva. Jasno je, međutim, da je u krajnjoj liniji riječ o katoličkoj molitvi Zdravo Marijo, zagovornoj molitvi nade i pomoći. Nije također slučajno da je prezime glavnoga lika Grace (hrv. Milost), koji čini nezasluženu uslugu sustavu koji ga je odbacio.
Svijet je spašen zahvaljujući znanosti i prijateljstvu. To ne isključuje milost jer Bog djeluje na različite načine. Dvije pametne dobričine pronašle su put spasenja za sebe i za druge. Istina je da Grace prvotno nije prihvatio zadaću da krene u svemir i pronađe rješenje sudbonosnoga problema, ali je to naposljetku ipak odlučio učiniti i nesebično se žrtvovati. Život pred čovjeka ponekad postavlja teške izazove s kojima se ne želi suočiti i od kojih bježi, ali kad ih jednom prihvati, zakoračuje na put na kojem je moguće učiniti velike stvari, doživjeti nova prijateljstva i upoznati nove svjetove.
Objava ZNANSTVENOFANTASTIČNI FILM »PROJEKT SPASITELJ« I budućnost svjedoči da je bolje vjerovati nego ne vjerovati u Boga pojavila se prvi puta na Glas Koncila.
