Isusove riječi koje liturgija ove nedjelje stavlja pred nas, snažno odjekuju:
„Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“
Što znači ljubiti onako kako je Isus ljubio nas? Amare usquae ad mortem – voljeti sve do u smrt, sve do na križ… Možemo li mi tako i toliko voljeti jedni druge?
Mnogi mučenici i sveci su kroz dvomilenijsku povijest Crkve mogli i htjeli; i tako su ljubili.
Naša ljubav prema bližnjemu uvijek iznova treba razbijati svoju inherentnu navezanost na samu sebe, svoju samodopadnost i potrebu da joj se plješće. Isus na križu nam na najizvrsniji način pokazuje kako je naša ljubav potrebna otkupljenja i čišćenja kroz samozatajnu žrtvu koja za naše oči i u našem nestrpljenju možda i ne donosi ploda. Svi oblici naših „ljubavi“ moraju se moći pročistiti od sebeljublja, a to se čini tako da se vježbamo u duhu Isusove ljubavi. On nikada nije tražio svoje, nego samo Očevu volju, u čijem je središtu uvijek interes za čovjeka.
Da bismo pak, do toga došli, valja redovito slušati i čitati evanđelje, razmišljati o njemu, razgovarati o njemu. Nalazimo se u svetoj jubilejskoj godini nade u kojoj bismo neophodno trebali otvoriti srce i um praštanju u ljubavi, jer nam jedino praštanje omogućuje promijeniti budućnost, te živjeti iz snage nadanja za druge.
Vaš župnik Danijel.
