Isusove nam riječi dozivaju u pamet prije svega da se ljubav prema čovjeku, a ujedno i Gospodinu, ne pokazuje riječima, već djelima; i ovo “čuvati zapovijedi” treba shvatiti u egzistencijalnom smislu, tako da to uključuje sav život. Naime, biti kršćanin poglavito znači, vezati svoj život, u svim njegovim aspektima, uz Isusovu osobu i, po njemu, uz Oca. Za tu svrhu Isus obećava izlijevanje Duha Svetoga na svoje učenike. Upravo zahvaljujući Duhu Svetom, Ljubavi koja ujedinjuje Oca i Sina i od njih proizlazi, svi možemo živjeti isti Isusov život. Duh nas, naime, poučava svemu, odnosno onom jedinom što je potrebno: ljubiti kao što Bog ljubi. Nadalje, Duh Sveti ima ulogu poučavanja i podsjećanja. Poučavanje i podsjećanje. To nam je rekao Isus: “Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.” (r. 26). Duh Sveti ne donosi drugačije učenje, već oživotvoruje, odjelotvoruje Isusovo učenje, da se unatoč prolaznosti vremena ne izbriše ili izblijedi. Duh Sveti usađuje to učenje u naše srce, pomaže nam interiorizirati ga i učiniti da postane dio nas, tijelo našeg tijela. Istodobno pripravlja naše srce da bude stvarno kadro primiti Gospodinove riječi i primjere. Svaki put kad riječ Isusova biva primljena s radošću u naše srce, to je djelo Duha Svetoga.
