Današnje Evanđelje pripovijeda o umnožavanju kruhova i riba; bio je proljetni dan, budući da je bilo puno trave gdje je Krist rekao da sjedne veliko. Kako možemo nahraniti toliko ljudi? Bog želi trebati ljudske osobe. To je način na koji Bog želi nas učiti da rastemo u vjeri i odvažnosti; to je i njegov način da nas prisnije poveže sa svojim životom. Gospodin zahvaljuje i množi ovu hranu u izobilju. Ne znamo točno kako se čudo dogodilo. U množenju kruhova koje je ispričao Matej, Isus traži od svojih učenika da podijele hranu (usp. Mt 14, 19), a možda je, kako misle neki Oci Crkve, kruh uvijek iznova bio u košarama iz kojih su učenici dijelili, kao što se dogodilo s Elizejem i čudom s udovičinim uljem: ulje je neprestano bilo tu u posudi (usp. 2 Kr 4: 1-7).
„Čovjek ne živi samo od kruha, već od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4, 4; usp. Dt 8, 3). Isus Krist, živa Riječ Očeva, hrani nas kroz Riječ i sakramente. Ta Riječ ispunjava naša srca mirom i radošću, a istovremeno hrani našu inteligenciju, jer „Logos”, vječna Božja Riječ, daje smisao našem životu.
