Ribari-apostoli na lađi, a protivan vjetar baca ih kamo oni ne bi željeli. Najednom – „Utvara“! Phantasma! Što se ni u fantaziji ne može zamisliti. Ne zna se što im je teže: ili što ih vjetar šiba kamo oni ne će ili što im se učini kao „sablast“ koja se prema njima kroz valove približava. A rani jutarnji sati – četvrta noćna straža. Zaprepašteni neobičnom pojavom apostoli kriknuše u jedan glas. Isus u hipu pred njih stade i božanski ih ohrabri: „Ja sam! Ne bojte se!“ Isus i svojom nazočnošću i svojom riječju unosi mir u prestrašeni apostolski zbor, zapravo u njihova srca. Apostoli se pribraše i smiriše, svi osim Petra. A Petar, da rasprši sumnju bijaše li to Isus ili utvara, bez velika razmišljanja zamoli Učitelja da mu omogući da pođe k Njemu, i to hodeći po vodi kao i Isus. Malo preuzetan zahtjev u toj crnoj olujnoj noći, ako ne i kušnja hoće li Isus učiniti senzacionalno čudo, i to na Petru na njegovo neozbiljno traženje. Isus mu dopusti da se uvjeri kako je malovjeran, ako ne i nevjeran. Siđe s lađe, idući nekoliko koraka po vodi, odvrati misao i pogled od Isusa: Petar spazi vjetar koji još uvijek bjesni, pretrne i počne tonuti. Na iznenađenje i sebe sama i svojih kolega apostola. Možda je Toma onako više u sebi: „Hoćeš li hoditi po vodi?“ Iz ovoga događaja malo poučaka i za Petra i za nas.
Prvo, nepromišljen. Ako se itko snalazio na moru, na jezeru, na vodi, to je bio Šimun Petar. On je rođen kraj mora, u luci Betsaidi. Pliva od dječačke dobi od plićaka do pučine Galilejskoga mora, i natrag. Leđno, prsno, pokretima ručnih ili nožnih „peraja“. Leži na površini vode. Vještak mora. Samo mu je još nedostajala hidrostatika kako hodati po vodi. Kako promijeniti ili uskladiti težište tijela i težište neistisnute vode. Nije to doduše nikada ni pokušavao, jer to ljudima po naravi nije dano. I taj Petar stručnjak, koji se bolje snalazi na vodi nego na pijesku, najednom vrisne i počne propadati u more. I to pred Isusom. A on htjede svima pokazati da može čak hodati po vodi. To da Petrova punica potone, ne bi nitko jedne progovorio u tome kraju, samo bi je dostojno pokopali na groblju. Ali da zet Petar potone, majstor s mora, bila bi to prvorazredna senzacija. Sva bi Galileja bubala dan-noć. Doista, nema ništa čudnije nego kada morski maratonac – potone. Petar spazi vjetar! Tu smo!
U našem su životu često protivni vjetrovi. Loše okolnosti, teške napasti, nikako se odlučiti, rad, kušnja, muka, bezuspješnost, neprijateljstva, protivštine našim planovima. A i naša nepromišljenost. U takvim se momentima Isus približava k nama kroz oluju i bljesak, preko vode, odakle uopće ne očekuješ ništa drugo osim – utvare, utopije. A on ide da te spasi.
