Kao što je u početku Gospodin zahvatio stvarajući svijet, sada u njemu ponovno zahvaća utemeljujući kolegij dvanaest apostola koji će predvoditi narod Božji tj. Crkvu. Znakovit je broj pozvanih. Ustanovljenu Dvanaestoricu svakako treba promatrati u vezi s dvanaest plemena Izraelovih. Ona su nazvana prema dvanaest sinova patrijarha Jakova. Članovi ovih plemena bili su prisutni na gori Sinaju prigodom ustanovljenja zajednice Saveza (usp. Izl 24,4; Pnz 1,23; Još 3,12; 4,2). Pozvavši dvanaestoricu kako bi ih postavio za apostole, Isus jasno daje do znanja da se obraća narodu sastavljenu od dvanaest plemena tj. Izraelu u njegovoj ukupnosti, jer to je broj koji je označavao kompletnost i ukupnost. Pokazuje da je poslan cijelom Izraelu i da želi obuhvatiti cijeli narod u zajedništvo sa sobom. Prisutnost dvanaestorice oko Isusa jest znak i početak njegova zajedništva sa narodom Božjim. Kada ih bude poslao na prvi misijski pohod, postat će jasno da preko njih želi obgrliti cijeli Izrael i ujediniti ga. Kasnije će postati jasno da se njihova misija ne zaustavlja u okvirima jednog naroda, nego da ide i preko granica Izraela (usp. 11,17; 13,10; 14,9). Isus dvanaestorici pozvanih daje ime apostoli, naziv koji će evanđelist ponovno upotrijebiti u 6,30. Sama riječ apostol u grč. jeziku označava onoga koji je odaslan/poslan, glasnika. Odmah potom detaljnije pojašnjava njihovu dvostruku službu: da budu s njim i da ih šalje propovijedati te da imaju vlast izgoniti zloduhe.
