Isus nam vrlo jasno kaže da je u njegovim očima svaki život vrijedan. Svaka osoba koju susrećem je neprocjenjiva i nezamjenjiva. Za svaku je osobu Isus dao život. Isus izokreće ustaljena mišljenja: ”maleni”, ljude koje svijet ne smatra važnima, za Isusa su najdragocjeniji od svih. Isus izokreće popularne vrijednosti. Tko su ljudi oko mene koji su prezreni? Manje je vjerojatno da su to djeca – više je vjerojatno da su to ljudi koji služe u poniznosti, siromašni, ljudi koji obavljaju jednostavne i ne popularne poslove… Isus pita kako bi meni bilo kad bih se našao u njihovom podređenom položaju. Kako prihvaćam one koji su zanemareni? Što od njih mogu naučiti? Sjetim li se da je Isus i za njih dao zadnju kap svoje vlastite krvi na križu? Kako nam je teško biti poput male djece. Naše glave ravnaju našim srcima na razne načine. Izgubili smo nevinost djetinjstva i umjetnost povjeravanja stvari u Očeve ruke. Sve želimo činiti po svome jer smo uvjereni da znamo što je najbolje za nas. Isus uvijek iznova traži načine da nam priopći svoju veliku ljubav i da nam otkrije prave vrednote. Bog je onaj koji nas neprestano traži – traži nas kada smo izgubljeni. A mi i opet ne marimo za njega. Nama je važno da se natječemo s drugima i zabrinuti smo oko našeg uspjeha… kako biti najbolji, najpametniji, najpopularniji, najveći i sve naj… Društveni nam položaji puno znače…
