Danas nam Gospodin govori o potrebi opraštanja koristeći razgovor s apostolom Petrom. Petar prilazi Isusu, samouvjereno, da ga pita: Gospodine, koliko puta moram oprostiti svom bratu kad griješi protiv mene? Bliski suživot Isusa s apostolima omogućuje Petru da ga pita o stavu koji je zauzeo u Isusu i koji je za njega skup: opraštanje drugima. Petar predlaže Isusu da li da oprosti mnogo puta: do sedam. Zar da oprostim bratu sedam puta? Biblijskim jezikom sedam ukazuje na savršenstvo. To je Petrov pogled. Velikodušan pogled na njegov način viđenja stvari. Petar prepoznaje potrebu da traži oprost. Ne zadržava obrambeni stav pred krivnjom od koje se mora pobjeći jer ga to sprečava da dobije oprost. Isus mu odgovara da mora oprostiti sedamdeset puta sedam. Odnosno uvijek. Da oprostu ne bi trebalo biti ograničenja. To je pogled Boga. Pogled punine. Zatim, Isus daje primjer sluge čiji gospodar oprašta dug. Ogroman dug: 10 000 talenata, astronomski iznos. A, s druge strane, taj sluga tada svom prijatelju ne oprašta beznačajnu svotu u odnosu na ono što mu je oprošteno. Učenje završava s nekoliko Isusovih riječi u kojima povezuje opraštanje drugima s oproštenjem primljenim od nebeskog Oca. „Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu“. Ako opraštamo Bog nam oprašta, ako ne opraštamo, ne dobivamo Božji oprost. Ovim primjerom Gospodin želi da shvatimo da opraštanje drugima dolazi od oproštenja koje nam Bog uvijek daje. Kao što se Bog nikada ne umara opraštati nam, uvijek se moramo truditi oprostiti drugima.
