Rijetke Isusove riječi postanu tako vatrene kao u ovom evanđeoskom odlomku. Učitelj zamjera stanovnicima mjesta u kojima je proveo najviše vremena. Betsaida je bila domovina Filipa, Andrije i Petra. U njoj su se dogodila mnoga čudesa i čule su se mnoge riječi vječnog života. Ali najoštrije Gospodinove riječi rezervirane su za Kafarnaum, grad koji mu je bio dom većim dijelom javnog života. Ti gradovi, koje je Isus volio i koji su imali milost svjedočiti Otkupiteljevu misiju, nisu posve vjerovali, nisu bili potpuno preobraćeni. Isus najavljuje da će ih, ako se ne obrate, zadesiti gora sudbina od poganskih gradova Tira, Sidona i Sodome, o kojima se u Starom zavjetu proriču strašne kazne. Betsaida i Kafarnaum slike su našeg postojanja: mali gradovi koje Bog dolazi posjetiti, čineći ih svojim domom. Ali da bismo primili Isusa, nije dovoljno da nas On posjeti, moramo mu pružiti dobrodošlicu i dopustiti da nas promijeni njegova prisutnost. U to vrijeme, kao ni danas, nije dovoljno razmatrati čudesa koja je Bog učinio u svijetu i u našem životu, potrebno je krenuti živjeti novi život koji Isus nudi, kako bi Evanđelje postalo naš život.
