Čitajući evanđeoske tekstove više volimo pratiti Isusa u njegovim uspjesima, a manje razmišljamo o činjenici da je u svom javnom djelovanju među sugrađanima u Nazaretu, rodbinom i sljedbenicima imao problema u shvaćanju njegovog poslanja. Ili su ga pokušavali ušutkivati ili su ga odgovarali da negdje ode, nešto veli ili učini. Unatoč takvim utezima Isus neustrašivo ostvaruje Očev plan spasenja čovjeka. Isus razmišlja o neželjenim posljedicama svoga mesijanskog djelovanja. Doživjevši podjelu među mještanima i rodbinom poradi sebe, Isus iz iskustva govori kako njegovo poslanje nekima ne donosi mir nego razdor. Svrstavajući se za njega ili protiv njega, ljudi na sebe protežu Božje milosrđe ili Božji sud. Isus je proglasio blaženima mirotvorce, ali on nije za grešni mir. U njegovo doba vjera poglavara plemena ili oca obitelji bila je vjera cijelog plemena i obitelji. Međutim, u istoj obitelji neki su se izjasnili za Isusa a neki protiv. One koji su se izjasnili za njega Isus nikako ne ovlašćuje da mrze ili zlostavljaju druge članove svoje obitelji, ali traži vjerničku ustrajnost. On nastavlja vršiti svoje poslanje onako kako ga potiče Duh Očev, makar će to i dalje izazivati razdore u obitelji. Potiče i nas da se ne umorimo i ne uplašimo u svjedočenju vjernosti Bogu, o istini, pravdi, dobru. Nastojimo biti i ostati uz Isusa ma koliko se to drugima činilo besmisleno i nazadno.
