Duga i česta putovanja i rad s ljudima umarali su Isusove učenike pa ne treba čuditi što su ogladnjeli te usput počeli trgati klasje, trljati ga u ruci i jesti. Prigovor farizeja je upućen Isusu konkretno zbog njegovih učenika. Nigdje se ne spominje da je Isus trgao klasje, a da je trgao sigurno ne bi spominjali samo njegove učenike već i njega te stoga možemo zaključiti da Isus nije trgao klasje niti jeo. Farizeji misle da je Isus kao učitelj odgovoran za svoje učenike i da ih treba ukoriti jer čine što, prema njima, nije dozvoljeno u subotu. Ali što je točno problem? Mojsijev zakon ne zabranjuje kidanje klasja jer kaže: Ako uđeš u žito svoga susjeda, možeš kidati klasove rukom, ali ne smiješ prinositi srpa susjedovu žitu. Čini se da je problem u radu subotom i rabinskim predajama koje nisu bile dio Zakona. Gospodin Isus zatim izriče da je subota dana na dobrobit čovjeku, a nije zamišljena kao cilj kojem bi čovjek trebao služiti radi nje same. Kako je subota stvorena radi čovjeka, veća je potreba njegovo zdravlje nego očuvanje propisa o suboti.
