Isus je novi Jaganjac! S njim započinje nova etapa povijesti, novi Savez! Pod prilikama kruha i vina, dakle svakodnevne hrane i pića, daje samog sebe. U kruh i vino što ga daje svojima sabrao je svu povijest: svoj život, svoju muku, svoju otkupiteljsku smrt i uskrsnuće. On je u znaku kruha i vina stalno prisutan kao živi Gospodin i učitelj koji nam sada u kruhu daruje samog sebe. Gospodina se slavi čistim srcem i vjerničkim raspoloženjem. Pričestiti se ne znači blagovati Isusovo tijelo i otići dalje kao da se ništa nije dogodilo tj. ostati isti čovjek, misliti samo na sebe, loše misliti o drugima, vrijeđati ih i ranjavati. Ovdje u pričesti mi primamo Isusa; pričest je dar, to je vrhunski dar, ali iz tog božanskog dara proizlazi obveza postajati drukčiji, biti prema ljudima ono što je bio Isus. Valjda je ono prvo lakše, jer svi mi darove rado primamo, a obveze teško prihvaćamo, olako ih zaboravljamo i odgađamo. Za ovo se traži vjera! Vjera kao osobni čin koji nas veže uz Spasitelja, uz Isusa koji se daruje svakome od nas, svakome nudi puni život koji će se, po Božjem planu, preobraziti u vječni život s Bogom. Uskrsli Isus prvi je prešao u taj novi život, kamo nas poziva. Svi smo pozvani da jednom u vječnom nebeskom kraljevstvu uživamo život u zajedništvu s Bogom.
