Mesija će se suočiti s otvrdnjavanjem i odbacivanjem, posebno od strane vođa izraelskog naroda. Isusa boli to odbijanje, ali nije iznenađen. On poznaje srca. Pa ipak, ne okreće leđa onome za što zna da dolazi. Došao je uspostaviti Kraljevstvo ljubavi, Kraljevstvo o kojem je govorio i Izaija (usp. Iz 11,1-9): „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!“ (Lk 12,49-50). „Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje!“: koliko govore ove riječi Boga Oca i koje će svi kasnije čuti kad se Isus krsti u Jordanu! Ovo je uistinu božanska ljubav, vatra koju ni najmoćnije vode nisu mogle i nikada neće moći ugasiti. Možda bismo se mi kao kršćani mogli suzdržati i praviti da ne vidimo odbacivanje Krista od tolikog broja ljudi ili očigledan nedostatak ploda našega djelovanja. Ali ne zaboravimo ono što Bog kaže Samuelu: „Ne odbacuju vas, nego mene da ne bih kraljevao nad njima” (1 Samuelova 8,7). Ne zaboravimo, s druge strane, da je istinska ljubav, koja će preobraziti srca i promijeniti svijet, testirana, ocijenjena u žrtvi za voljeno: Boga i ljude. Dajemo svoj život iz ljubavi prema Bogu i prema onima koje volimo s Kristovom ljubavlju: jer je Krist došao pozvati grešnike, koji smo svi mi; jer Bog želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine (usp. 1Tim 1,15; 2,4).
