Farizeji ne niječu Isusova čudesa nego ih zlonamjerno tumače. Tvrde da je on sam opsjednut od nečistog duha te da pomoću đavolskog poglavice izgoni nečiste duhove iz bolesnika Isus se žestoko suprotstavlja takvom karikiranju njegovih najplemenitijih akcija. Prema Mateju on se poziva na činjenicu da i Dvanaestorica izgone đavle po njegovoj ovlasti: “Ako li ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje” (Mt 12-27-28). Povijesni Isus time govori da on na poticaj Duha Očeva čini djela koja mu Otac daje i zadaje. Kao čovjek može nekima biti antipatičan, ali hulom proglašava poricanje Duhove prisutnosti u svom djelovanju. Neoprostivu hulu čine oni koji ga zbiljski doživljavaju pa njegova djela zlobno tumače pripisujući ih suradnji s vragom.Isus sebe naziva “Sinom čovječjim” i time prihvaća ljudski eventualno opravdanu kritiku protiv svoje osobe, ali se žestoko suprotstavlja poricanju Duha Božjega u njegovim nakanama, planovima i pothvatima. Sve što čini i govori ima za povod i cilj objavljivanja Boga snagom Duha Božjega. Poslušnost Ocu u Duhu vrhunska je norma Isusova djelovanja. Tko se s njim zbiljski susretne, treba prepoznati i prihvatiti Boga iz njegova djelovanja, makar ponešto i imao protiv Isusa kao čovjeka. Isus je “Duhom Svetim pomazan”, kako tumači Petar (usp. Dj 10,38). Poslušan Duhu, on navješćuje evanđelje siromasima i milost Gospodnju svima (usp. Lk 4,18-19).
