U Novom zavjetu i apokrifnim spisima opisana je kao učenica Isusa Krista, a sva četiri evanđelista spominju je kao svjedokinju Kristovog uskrsnuća. Evanđelist Luka spominje Mariju Magdalenu u skupini žena koje su pratile Isusa u Njegovom apostolskom radu. Marija je bila uz Isusa u najtežim trenucima Njegova života. Zajedno s Blaženom Djevicom Marijom bila je pod Isusovim križem na Kalvariji. Sveti Ivan Evanđelist, vjerni svjedok tih strašnih i teških dana piše: ‘Uz križ su Isusov stajale majka Njegova, zatim sestra Njegove majke, Marija Kleofina i Marija Magdalena’. Prema Svetom pismu bila je žena koju je Isus izliječio od teške bolesti i istjerao iz nje sedam zlih duhova, otvarajući joj puteve vjere i ljubavi o kojima nikada nije niti sanjala. Ista ta ljubav potakla ju je probdjeti čitavu noć pred Isusovim grobom. Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini. Upitahu je zašto plače, a ona im odgovori: ‘Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.”, piše sv. Ivan. Isus ju je tad upitao zašto plače, a ona ga nije prepoznala. Kad ju je zazvao imenom: ‘Marijo’, ona se okrene i reče mu na hebrejskom: ‘Rabbuni’, što znači ‘Učitelju’. Marija je bila prva glasnica Uskrsloga, uplašenim apostolima. Prema izričitoj želji pape Franje, spomendan Marije Magdalene je uzdignut na dostojanstvo blagdana.
