Zabrana ‘ne sudite’ nije apsolutna zabrana svakoga prosuđivanja. Već u šestom retku ovoga poglavlja Matejeva evanđelja kršćani su pozvani da prosuđuju. Ovdje je riječ o načinu kako se sudi drugoga. Valja izbjegavati sud bez ljubavi i bez milosrđa. Ne smije se suditi bez dovoljnoga poznavanja stvari ili nepravedno, koristeći različite standarde za različite osobe. Odlomak podsjeća na starozavjetnu mudrost iz Knjige Sirahove: „Prosudi samog sebe prije nego sudiš, pa ćeš naći oprosta u čas Božjeg pohoda” (Sir 18,20). Stoga je jasno da se izraz ‘da ne budete suđeni’ odnosi na Božji sud nad čovjekom. Isus govori o trunu ‘u oku brata’, pa se može zaključiti da je ovdje prije svega riječ o odnosima među kršćanima koji su međusobno braća i sestre. Izraz ‘licemjer’ prevodi grčku riječ hypokrites koja je označavala glumce u tadašnjim kazalištima, to jest one koji se pretvaraju da su nešto što nisu. Licemjer je onaj koji se predstavlja boljim nego što jest. Moguće je da to čini pred drugima, no moguće je da to čini i pred samim sobom.
